U posljednjih nekoliko dana javilo im se na stotine žena iz cijele Hrvatske koje su anonimno podijelile svoja iskustva iz hrvatskih bolnica. Među ženama koje su im se javile su i žene koje su imale neugodna iskustva u varaždinskoj bolnici...
U sklopu kampanje ‘Prekinimo šutnju’ koju je
pokrenula Udruga Roda na stotine je žena
podijelilo svoja mučna i neugodna iskustva iz hrvatskih bolnica,
a među njima su i iskustva žena iz Opće bolnice
Varaždin.
Podsjetimo, nakon što je saborska zastupnica Ivana
Ninčević Lisandrić javno podijelila svoje mučno i
neugodno iskustvo vezano uz medicinski postupak kiretaža u
splitskoj bolnici, mnoge su žene iz cijele Hrvatske odlučile
podijeliti svoja iskustva vezana uz medicinske zahvate vezane uz
reproduktivno zdravlje žena iz hrvatskih bolnica.
Udruga Roda odlučila je objediniti sva ta iskustva i proslijediti
ih Ministarstvu zdravstva te su pokrenuli kampanju ‘Prekinimo
šutnju’. U posljednjih nekoliko dana javilo im se na stotine žena
iz cijele Hrvatske koje su anonimno podijelile svoja iskustva iz
hrvatskih bolnica. Među ženama koje su im se javile su i žene
koje su imale neugodna iskustva u varaždinskoj bolnici.
Donosimo neke od njihovih priča.
Jedna je žena podijelila svoje iskustvo nakon poroda u
varaždinskom rodilištu 2016. godine.
– Porod je bio iz snova. Većinu sam odradila doma, a u rodilište
sam došla samo na izgon. Tek nakon poroda krenule su muke.
Prirodno sam nešto malo popucala izvana i divna primalja govori
da ne treba šivanje na što mlada specijalizantica odgovara da bi
ipak trebalo malo zašiti. Tri puta sam ju kroz suze molila da to
ne radi jer sam vjerovala primalji s više od 20 godina iskustva.
Međutim, šivanje se ipak izvodi bez mog pristanka. Dobila sam
lokalnu anesteziju no šivanje je započelo odmah, pa kao da nisam
primila ništa. Jest da su u pitanju samo 2 šava i da je to
trajalo otprilike 2 minute, ali vrištala sam kao nikad i boljelo
me za poluditi. Porod ni približno nije toliko bolio. U jednom
trenutku primalja je pitala doktoricu što mi to radi. Užas! I
danas osjećam taj šav i međica mi uopće nije simetrična, a tu bol
nikada neću zaboraviti – ispričala je.
Slično iskustvo doživjela je i jedan trudnica 2012. godine
te je naglasila da su je šivali bez anestezije.
– Beba se rodila nakon 20-ak minuta. Pri izgonu primalja je
primjetila da beba cica palac. Zbog brzine izgona i situacije s
palčićem sam popucala. Pojavila se mlada doktorica i počela me
šivati na živo! Ne sjećam se boli trudova ni boli izgona ali se
zato jako dobro sjećam svakog uboda iglom. Još i danas imam
problema pri odnosu, promjeni vremena i sportskim aktivnostima
kao što je biciklizam jer me doktorica nije dobro sašila –
istaknula je.
Među svjedočanstvima nalazi se i ono žene koja je istaknula kako
je čak tri mučna i neugodna slučaja doživjela u varaždinskoj
bolnici.
– Prvi porod nalijeganje na trbuh, epiziotomija, slomljena
ključna kost bebi. Epiziotomija šivana na živo. Drugi slučaj je
bio spontani pobačaj u 14 tjednu trudnoće. Obavljena kiretaža na
živo. Drugi porod ručno otvaranje bez upozorenja uz prisustvo
nekoliko specijalizanata bez objašnjenja. Jedino treći porod je
bio bez zamjerke jer sam došla samo na izgon – istaknula je.
Jedna je žena predstavljajući svoja iskustva naglasila da nije
doživjela probleme samo u rodilištu.
– Kad smo partner i ja odlučili imati djecu odlučili smo obaviti
sve potrebne pretrage no moja tadašnja ginekologica je smatrala
da je to nepotrebno. Rekla mi je da sam previše na Googleu i da
što će mi brisevi. Promijenila sam ginekologicu, napravila
pretrage i utvrđeno je da je trudnoća rizična. Porod je bio
induciran. Druga trudnoća je bila školska ali me doktori emotivno
ucijenjuju i pričaju mi da se odriču odgovornosti ako se meni ili
moj djetetu nešto dogodi ako ne dođem na ‘dogovoreni porod’.
Dolazi Uskrs, a meni doktor priča da je manje osoblja i da nema
anesteziologa pa da, ako se nešto zakomplicira, ne može napraviti
carski rez. Čovječe, više ti očito ni slijepo crijevo ne može
puknuti u noći jer nema anesteziologa pa se ne može obaviti
operacija. Došla sam na dogovoreni porod koji je bio induciran
dripom. Hvala mužu što je bio kraj mene i jer je bio moj glas u
trenutku bušenja vodenjaka, kojeg je doktorica radila dok je
rekla da će me samo pregledati, kad nisam mogla udahnuti, a kamo
li nešto reći. Treća trudnoća je spontano došla ali i spontano
otišla. Pitala sam doktora zašto i rekao mi je samo da se to
događa i da nikad nećemo znati. Naravno, u našoj državi se ne
rade pretrage da bi se utvrdilo zbog čega je došlo do pobačaja,
osim privatno. Prijateljici u susjednoj zemlji su nakon spontanog
pobačaja obavili pretrage vrijedne nekoliko tisuća eura, a kod
nas je problem obaviti briseve za 800 kuna – poručila je.
I za kraj, žena koja je doživjela spontani pobačaj te su joj
obavili kiretažu, objasnila zašto taj slučaj nije prijavila
ranije.
– Znaš zašto? Zato jer je toliko bolno ono zbog čega si uopće
tamo završio da se nemaš snage boriti. Gubitak djeteta je puno
teže preboljeti pa se koncentriraš na to. Ili na dijete koje imaš
doma. Ili tražiš način da počneš normalno funkcionirati. Mislim
da je veliki problem i to da ni jedna žena nakon spontanog
pobačaja ne dobije psihološku pomoć za vrijeme ležanja u bolnici.
I ne samo to nego je kad se oporavlja stave u istu sobu sa
trudnicaa koje čuvaju trudnoću pa sluša CTG i srčeka njihovih
beba – zaključila je.