Kampanja 'Prekinimo šutnju' izazvala je lavinu rekacija, a svoja su pisma ministru uputile i žene koje su, navode, to doživjele u varaždinskoj bolnici. Evo što kaže struka...
Certificirana porodna duola Antonela Brajković
Cesar i ginekolog Aleksandar Jukić
iz stručnog su aspekta komentirali kampanju ‘Prekinimo
šutnju’. Naime, žene diljem Hrvatske iznose svoja
neugodna i mučna iskustva vezana uz medicinske zahvate poput
kiretaže, koji su nad njima obavljeni u hrvatskim bolnicama, pa
tako i u varaždinskoj bolnici.
Antonela Brajković Cesar naglasila je da su
neugodni slučajevi u varaždinskom rodilištu, jednom od najboljih
rodilišta u Hrvatskoj, rijetki.
– Moja situacija je specifična jer su žene s kojima ja radim na
edukacijama spremne za porod i znaju koja su njihova prava na
porodu. Kao osoba koja prati žene kroz trudnoću i porod mogu
potvrditi da neugodnih iskustava u bolnicama diljem Hrvatske ima
pa mi je zato i više nego drago da je pokrenuta javna rasprava o
tom problemu. Žene žive u strahu i misle da su sva ta neugodna
iskustva kroz koja su prošle nešto normalno što se događa svima i
da tako mora biti. No traume ostaju i nakon poroda, iako život
ide dalje – rekla nam je.
Jukić: ‘Teško je vjerovati da se kiretaža obavlja na
živo’
Privatni ginekolog Aleksandar Jukić, nekadašnji
zaposlenik Opće bolnice Varaždin, rekao je da mu je teško
vjerovati da njegovi kolege u bolnicama zahvat kao što je
kiretaža obavljaju ‘na živo’.
– Kiretaža spada u operativne zahvate. To je doduše
manji zahvat, ali je operativni zahvat. S obzirom da opća
anestezija sa sobom nosi određene rizike i da je nije moguće
primijeniti bez određenih pretraga, u zapadnoj je medicini, dakle
ne samo kod nas nego i u cijelom zapadnom svijetu, uobičajeno da
se takvi zahvati rade uz lokalnu anesteziju ili da se pacijentici
daju narkoanalgetici. To u praksi znači da je pacijentica tijekom
zahvata budna, ali da je njezin prag boli puno veći. Ona osjeća
određenu bol koja ne bi trebala biti izuzetno jaka, a kamoli
neizdrživa. Po mojim informacijama, u Hrvatskoj se takvi zahvati
gotovo bez izuzetka ne rade bez lokalne anestezije ili
intravenske analgezije, a pogotovo mi je teško vjerovati da bi se
to moglo raditi u jednom kliničkom bolničkom centru kao što je
Split – ističe Jukić i dodaje:
– E sad, moguće je da kolege počinju obavljati te zahvate i prije
nego li narkoanalgetici počnu djelovati u punini. Ali to je možda
i pitanje preopterećenosti sustava. Ni jedan specijalist
ginekolog u bolnici nema taj luksuz da se u određenom trenutku
posveti isključivo jednoj pacijentici nego obično u isto vrijeme
mora raditi s 5, 6 ili čak 10 pacijentica. Još jedan aspekt su i
one same. Mislim da se svi možemo složiti da su situacije kao što
su porod ili spontatni pobačaj izuzetno emotivne i traumatične i
stresne za žene. U tim situacijama žene možda i drugačije
doživljavaju i osjećaju bol – naglašava Jukić.
Pitali smo i zašto medicinske zahvate kao što su šivanje
međice nakon poroda obavljaju specijalizanti.
– Riječ je o jednostavnom zahvatu, a specijalizant mora
praksirati. To je prokletstvo naše struke. To je zanat. Možeš
naučiti sve teoretski, ali moraš to i u praksi provesti.
Specijalizant u nekom trenutku mora uzeti skalpel i probati sam.
I nije nužno da specijalizanti loše odrade svoj posao. Riječ je o
osjetljivom području i moguće su reakcije tkiva ili kože. Moguće
je da specijalizant perfektno odradi svoj posao, ali da se kod
pacijentice ipak pojave problemi – naglašava Jukić.
Priznao je da postoje i neki problemi na koje se može
utjecati.
– Iz vlastitog iskustva znam da se svugdje u Hrvatskoj porod
smatra hitnim stanjem osim u Varaždinu i Vukovaru. Samo u
Varaždinu i Vukovaru žena, da bi bila zaprimljena u rodilište
roditi bebu, treba imati uputnicu – zaključio je.