'Tihi prosvjedi' inicijative 40 dana za život traju već više od tri tjedna, a, kao i prijašnjih godina, velik dio javnosti ne odobrava njihov cilj i metode kojima ga nastoje ostvariti...
Inicijativa 40 dana za život čiji je cilj, kako
ističu članovi inicijative, ‘zaštita života od začeća do prirodne
smrti’ prije više od tri tjedna započela je molitve i bdijenja
ispred varaždinske bolnice. No, kao i proteklih godina,
inicijativa je svojim ‘tihim prosvjedima’ izazvala brojne
polemike u društvu.
Uz negodovanja građana na društvenim mrežama, prvi politički
istup učinila je stranka Pametno koja je
zatražila da gradovi diljem Hrvatske donesu odluke prema kojima
će molitelji morati biti udaljeni od bolnica bar 150 metara.
Argument koji protivnici inicijative najčešće ističu počiva na
stavu da se takvim prosvjedima psiha žena, koje se već nalaze u
iznimno teškoj situaciji, dodatno opterećenje.
Pobačaj – uvijek zadnja opcija
Kod psihoterapeutkinje Line Đulvat potražili smo
odgovor na pitanje jesu li ‘tihi prosvjedi’ molitelja bezazleni,
kako oni sami ističu, ili je situacija nešto drugačija.
– Ideja prosvjednika jest kroz predstavljanje moralnog autoriteta
uznemiriti žene koje se odluče na abortus kako bi se ‘slomile’
pred ionako teškom situacijom u kojoj se nalaze i promijenile
odluku koju zasigurno nisu lako donijele. A nisu – rekla je Lina
Đulvat.
Žene koje bi olako donosile odluku na pobačaj u svojem
psihoterapeutskom radu nikada nije srela.
– Sve do jedne imale su vlastite razloge koji su se za njih
činili dovoljno opravdanima da su bile prisiljene na odluku o
pobačaju. Bilo da je riječ o izostanku podrške partnera ili
obitelji, nedostatak financijskih i stambenih mogućnosti ili
zdravstvenih razloga, svaka žena odluku o pobačaju donijela je
nakon što je pogledala sve druge opcije.
Prešutno odobravanje društva
Upravo zbog toga i ti ‘tihi prosvjedi’ čine dodatnu štetu ženama
koje su odlučile na pobačaj.
– Dolazeći u takvom stanju u zdravstvenu ustanovu ženama je
potrebno pružiti sigurnost, mir i pored svega razumijevanje,
stoga je lako zaključiti koliko su upravo direktno te potrebe
narušene skupinom okupljenih ljudi i kako takav pritisak može
dodatno uznemiriti ionako uznemirenu ženu. No, to je upravo i
cilj takvih okupljanja.
Aktivizam u slučaju inicijative 40 dana za život, smatra Đulvat,
promašuje svoju metu.
– Da je motiv prosvjednika očuvanje prava na život, molitve bi
obavljali u vjerskim zajednicama te bi svoj aktivizam usmjeravali
u borbi za dostojanstvenim životom, koji bi uključivao veće
porodiljine naknade, jaslička mjesta za svu djecu, dodatnu
kontinuiranu pomoć za samohrane majke, veći dječji doplatak,
mogućnost dostojnog života za majku i dijete, odnosno obitelj.
Dodatan, veliki problem proizlazi iz činjenice da društvo olako
prelazi preko takve vrste prosvjeda.
– Ne reagiranjem, prešutnim odobravanjem, na okupljanje
prosvjednika protiv abortusa, društvo pokazuje da jednako misli i
vidjevši ljude pred bolnicom, žena ne vidi 30 ljudi koji ju
moralno osuđuju, već čitavo društvo – zaključuje Lina Đulvat.