Onima koji studiraju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i zainteresirani su za ta područja, često se znaju lijepiti razne etikete. Naša sugovornica, Varaždinka Kaja Pavlinić, dokazuje tvrdnju da su to samo pusta naklapanja neupućenih u proces akademskog obrazovanja, gdje se itekako vrednuje i ono što se nalazi izvan samog školovanja, a to je poticanje društva da se kreće prema naprijed.
U razgovoru smo doznali čime se trenutno bavi, koje projekte i startupove je ostavila u lijepom sjećanju te ponešto o položaju žena u današnjem društvu.
U ljeto prošle godine Kaja se vratila iz Bruxellesa sa svojim timom gdje su sudjelovali u finalu Startup Europe Awards te osvojili nagradu za najbolji hrvatski energetski startup.
– Radilo se o projektu Tinja na kojem sam radila s Mariom Marićem, Nikolinom Hojsak, Arthurom Imbertom i Peterom Luntom. To je platforma čiji je cilj zainteresirati vlasnike posjeda i informirati ih o isplativosti solarnih panela na vlastiti posjed, a zatim ih na najoptimalniji način povezati s lokalnim instalaterima solarnih panela. Primijetili smo kako u Hrvatskoj iskorištavanje obnovljivih izvora energije još nije na dovoljno visokoj razini pa ovime želimo potaknuti informiranje javnosti i povećati dostupnost svima.
Također, ovaj su projekt predstavili i 2016. na summitu u Parizu te 2017. na Women Invest konferenciji i bili su dio 10. generacije Zagrebačkog inkubatora poduzetništva, a trenutno rade na razvoju platforme.
Nakon što smo započeli s pitanjima ‘odmah u glavu’ s kojim nas je Kaja pomalo uvela u svoj svijet, zanimalo nas je kako je došlo do sveopćeg zanimanja za sve što danas radi.
– U petom razredu osnovne škole počeo je interes za programiranje i informatiku, a sudjelovanjem na natjecanjima i samostalnim učenjem i istraživanje, interes je sve više rastao. U srednjoj školi odlučila sam kako ću upisati FER, a moram priznati kako elektrotehnika i ja nismo na ‘ti’ (smijeh), ali računarstvo je druga priča.
Čini se da računarstvo ipak nije isključivo vezano uz programiranje, kako većina javnosti to misli.
– Zapravo je programiranje, iako bitna osnova svega što radimo, jedan jako malen segment onoga čime se, kao diplomirani inženjeri, možemo baviti. Ono što je meni puno interesantnije od ‘klasičnog’ programiranja je razvijanje informacijskih sustava i općenito upravljanje velikom količinom informacija, tj. upravljanje tehničkim projektima razvoja određenog proizvoda.
Druga vrsta interesa kod Kaje Pavlinić dotiče se međunarodnih odnosa i diplomacije, priču u koju se uvela 2014. godine kao jedina predstavnica Hrvatske koja je dobila stipendiju za Benjamin Franklin Transatlantic Fellowship, odnosno program US State Departmenta te na temelju toga provela ljeto na Sveučiluštu Purdue u Indiani.
Tamo je učila o aktivnom građanstvu, projektima, debati, razvoju kritičkog mišljenja i diplomaciji.
– Oduvijek sam željela ostaviti nekakav trag i doprinositi zajednici, ali nikad nisam razmišljala o tome kako, kao mlade osobe, vlastitim utjecajem možemo djelovati i na međunarodnoj razini, a ne samo na lokalnoj. Tek nakon boravka u Sjedinjenim Američkim Državama postala sam osviještena o tome koje se prilike nama mladima pružaju i koliko možemo mijenjati svijet svojim idejama, koliko god to zvučalo preoptimistično i nestvarno.
Nakon toga uključila se u brojne inicijative kao što su Young Leaders For Tomorrow’s Europe 2015. i Global-In Fellowship, vodi vlastiti antikorupcijski projekt Integritas, članica je tima za projektni menadžment udruge Leadership Development Association Croatia, članica Vijeća mladih Predsjednice RH te Savjeta mladih Grada Varaždina s kojim je predstavila kandidaturu Varaždina za Europsku prijestolnicu mladih 2021. godine.
Smatra da joj je to sve izuzetno bitno, ne zbog pozicije ili stavke u životopisu, već jer želi, kao nestranačka osoba, doprinijeti prijedlozima koji će stvarno nešto mijenjati u gradu i Hrvatskoj. Iako je dobitnica nekoliko desetaka nagrada, priznanja i pohvala smatra da same po sebi ne smiju biti cilj zbog kojeg se treba uključiti u aktivnosti.
– Sve u što sam uključena isključivo je na volonterskoj razini, ali mi donosi nevjerojatnu ispunjenost i zadovoljstvo jer nešto poduzimam, umjesto da sjedim na kauču i žalim se na stanje s kojim se trenutno suočavamo. Naravno, bilo kakva nagrada ogromna je čast, ali i velika unutarnja motivacija. Ipak, one su mi najviše značile tijekom srednje škole i na početku fakulteta, zbog osobne nesigurnosti pa mi je dobro došao takav oblik motivacije i priznanja. Zbog toga mislim kako je vrlo bitno mladim ljudima dati priznanje za njihov rad, ne nužno u obliku novčane naknade ili nečeg materijalnog, već čisto iz razloga da vide da ih netko ipak podržava i odobrava.
S obzirom da je boravila u SAD-u, imala je i priliku upoznat se s njihovim obrazovanjem te uvidjeti koje su ključne razlike između našeg i njihovog sustava.
– Što se tiče srednjoškolskog obrazovanja, mi smo u velikoj prednosti zbog toga što je je osnovna razina znanja koji učenici tamo dobivaju vrlo oskudna. Međutim, ono na što bi se mogli ugledati jest fleksibilnost koju pružaju – nema 16 jednako važnih predmeta, nema striktnih pravila, vrednuju se izvannastavne aktivnosti i gleda se cjelokupna slika učenika.
O fakultetima gotovo da i nema razloga raditi neke usporedbe, ali i da postoje određeni problemi.
– Naravno da su etablirana sveučilišta naprednija i bolja zbog pristupa obrazovanju, ali i s puno više ulaganja u sam obrazovni sustav. Njihov problem je što visoko obrazovanje puno košta pa se studenti zadužuju za pola života ukoliko stipendija izostane. Kod nas još uvijek većina mladih dobiva priliku studirati.
Ono što ju je posebno dojmilo, a to se ogledalo i u stvaranju Integritasa, je njihov odnos prema prepisivanju i plagiranju.
– Tamo se poštuje akademska čestitost i svaka ustanova ima svoj Kodeks časti. U slučaju bilo kakvih radnji koje krše integritet učenika ili studenata, sankcije su vrlo rigorozne, dok ih kod nas uglavnom nit nema, osim na papiru. Na taj način svaki student i učenik shvaća da uči za sebe, a ne za ocjenu.
Kaja se osvrnula i na položaj žena u društvu, a osnovu za promišljanje u smjeru ravnopravnosti spolova zasigurno je i poticaj nagrada ‘Buduća liderica’.
– Mislim da liderstvo ovisi isključivo o karakteru i sposobnostima pojedinca, a najmanje o spolu. Na svaku tradicionalnu izjavu o rodnim ulogama mogu se samo nasmijati.
– Činjenica da se još uvijek održavaju događaji s ciljem davanja podrške ženama, kao što je i ova nagrada, govori o tome da društvo još uvijek nije prihvatilo jednakost i da je još uvijek potrebno ženama dati malo veći vjetar u leđa kako bi se odvažile na suočavanje s mnogim preprekama. Vrlo često možemo svjedočiti agresivnim istupima pod krinkom feminizma i borbe za ravnopravnost, iako se čini da oni zapravo pokušavaju oslabiti suprotni spol – kaže Kaja te nastavlja:
– Zbog toga mi je iznimno žao što je i sam feminizam u zadnje vrijeme počeo dobivati negativnu konotaciju.
Pogotovo u današnjem društvu komentatora, kao da su svi dužni osvrnuti se na sve i biti stručni u svemu, tako je i Kaja dobivala razne komentare na svoj rad.
– Znala sam dobit dobiti komentare, i od muškaraca i od žena, da mi svi uspjesi nemaju smisla, ako ne znam skuhati sarmu ili da nisam prava žena ako povlađivanje svom partneru ne stavljam iznad svih svojih ambicija. Mišljenja sam da i muškarcima i ženama treba omogućiti da ostvare vlastite ambicije, ali pritom ne smijemo uzdizati neke izbor iznad drugih. Primjerice, ako žena stvarno želi biti domaćica umjesto graditi poslovnu karijeru, to treba jednako poštivati kao i ovo drugo. Međutim, ako je odabrala biti domaćica isključivo zbog vanjskog pritiska i nedostatka podrške, to je nešto protiv čega se trebamo boriti.
Za sam kraj govori kako aktivnosti i projekti oduzimaju puno vremena, ali uz dobru organizaciju bez problema se odrađuju sve fakultetske obveze, jer na kraju dana, fakultet je prioritet. Budući da je još studentica, ne razmišlja toliko o intenzivnom razvoju karijere, koliko o učenju, skupljanju iskustva i primjeni naučenog.
– Mislim da je najbitnije da mladi osvijeste koliko im se prilika pruža i da se aktivno uključe u njih, makar ih možda bilo strah neuspjeha. Svi koje znam, uključujući i mene, smo već sada nebrojeno puta failali, međutim to samo potpomaže napredak i otvara neka druga vrata.
