Važnost javnih prostora je neizmjerno velika, gotovo da ponekad ni ne primjećujemo koliko oni utječu na kvalitetu života u gradu, sreću i zadovoljstvo građana...
Nakon što je jučer, 26. listopada, u palači Herzer održano
predavanje na temu Inovativne metode u planiranju javnih
prostora preko kojeg smo saznali zašto je javni prostor
bitan i predstavlja svojevrsni ‘dnevni boravak’ grada, danas smo
prisustvovali šetnji po javnim prostorima centra Varaždina.
Šetnja se održala u sklopu projekta ‘Čiji je ovo
grad?’ u organizaciji Društva arhitekata
Varaždin, a danas, 27. listopada, u 11 sati oko
tridesetak zainteresiranih građana započelo je svoj put javnim
prostorima užeg centra uz stručnu pratnju Filipa
Kobzineka i Maje Kirete.
Važnost javnih prostora je neizmjerno velika, gotovo da ponekad
ni ne primjećujemo koliko oni utječu na kvalitetu života u gradu,
sreću i zadovoljstvo građana. Važnost participacije građana u
konstruiranju, razmišljanjima i kvalitetnoj raspravi pri
projektiranju i reorganizaciji javnih prostora je od velike
važnosti.
Početak na Korzu
Opći cilj je, prema tome, potaknuti promjene u pristupu
planiranja javnih prostora, uključiti građane, civilne udruge,
arhitekte i predstavnike ustanova u kulturi kako bi na
zadovoljstvo svih, grad postao još ugodnije mjesto za život.
Arhitekt Kobzinek ujedno je i voditelj Radne skupine Varaždin,
grupe mladih arhitekata koja je osnovana prošle godine s ciljem
istraživanja i popularizacije arhitekture i urbanizma Varaždina
20. stoljeća. Uvertira je tako dobivena već samim nalaženjem na
Korzu, kod FOI-a, zgrade isusovačkog kolegija od koje pogled puca
prema Trgu kralja Tomislava, popularnom Korzu, na kojem nam je
dan povijesni pregled i način na koji se Varaždin počeo
razvijati.
Hod je nastavljen preko Dućanske ulice koja je prije bila
shopping ulica do Trga slobode koji se ističe kao pravi
srednjovjekovni trg s crkvom sv. Nikole u njegovom središtu i
okolnim kućama. Prema Kobzinekovim riječima, ta župna crkva je
jedna od najstarijih građevina, postojala je još u romaničko
doba, a oko nje nalazilo se groblje.
Također, to mjesto je jedna od lokacija dvaju povijesnih gradskih
vrata, točnije, kod župne crkve sv. Nikole nalazio se južni ulaz
u grad.
Simbol grada
Put nas je dalje odveo Draškovićevom i Uršulinskom do jedne od
najpoznatijih gradskih crkvi – Uršulinske crkve i samostana –
prema najpoznatijoj varaždinskoj građevini, Starom gradu, tvrđavi
koja je prepoznatljivi simbol grada. Doznali smo koliko je bila
bitna za obranu od Turaka te smisao bedema koji su se počeli
rušiti početkom 19. stoljeća kako bi se grad počeo sve više
širiti. Ipak, tvrđava je u prošlosti predstavljala i veliki
problem između feudalaca i građana zbog smeća i nedostatka ulaza.
Krug po bedemima doveo nas je do Stančićevog trga i Bakačeve
ulice u kojoj se nalazi niz klasicističkih kuća i unutarnjeg
dijela jezgre koji je bio ambijentalni, dok se vanjski puno manje
i sporije urbanizirao.
Raskrižje Bakačeve i Gajeve činilo je sjeverni ulaz u grad,
točnije tamo su se nalazila druga gradska vrata, a prilog tome je
i sačuvana kula nasuprot Trga bana Josipa Jelačića, koji danas
ima funkciju parkinga.
Kroz povijesni pregled građevina, razmještaja ulica i trgova,
ugodna šetnja u jesensko prijepodne završila je s punktovima na
Kazališnom i Kapucinskom trgu. Šetalište Vatroslava Jagića
napravljeno je po uzoru na engleski tip parkova, dok je zgrada
Hrvatskog narodnog kazališta, iako predimenzionirana za taj
prostor, dobro uklopljena te čini vrlo lijepu gradsku vizuru.
S Kapucinskim trgom, koji se itekako mijenjao tijekom 19. i 20.
stoljeća, dobila se potreba za klasičnim modernističkim
prostornim planom. VAMA, zgrada koja je danas u lošem stanju,
odgovara formatu trga, a prema prvotnim zamislima arhitekata, ona
je trebala biti nešto viša nego današnje zdanje. Kobzinek je
istaknutu zgradu Vodotornja nazvao neosjetljivom na okolinu, ali
fantastično prostorno postavljenom jer se vidi sa svih ulica
kojima joj se prilazi.
Taj trg i neke građevine na njemu su ujedno i simbolika novog
društva u dvadesetom stoljeću – napravljen je autobusni kolodvor,
zgrada Varaždinske banke i zgrada Croatia osiguranja koja je
izgrađena polovicom pedesetih godina.
Poučna tura Društva arhitekata Varaždin je i poziv svim građanima
da se aktiviraju i prepoznaju da javni prostor pripada svima nama
te da se u budućnosti uz edukaciju, potporu šire javnosti,
transparentnost i kvalitetan prijenosa znanja Varaždin može
učiniti još boljim mjestom za život.