Varaždinske coprnice organizirale su šetnju tamnim stranama grada, spominjući i razbijajući predrasude o progonima koji su se događali u ne tako davnoj prošlosti...
Ozbiljna i zabavna šetnja, povijesno utemeljena, uz narodne priče
i dogodovštine iz obližnjih mjesta i sela koja su stoljećima
pravila mitove, legende, ali i sasvim realne priče o tome što se
događalo u našem kraju, ponovno su okupirale Varaždin u predvečer
Noći vještica.
Varaždinske coprnice organizirale su šetnju
tamnim stranama grada, spominjući i razbijajući predrasude o
progonima koji su se događali u ne tako davnoj prošlosti. U
petak, 26. listopada, sumrak je činio fantastičnu kulisu. Uz
upaljene lampione i šeširiće na glavama, kraj kule stražarnice
Starog grada krenuli smo istraživati magiju, religiju, vještice
te tajnovite i mistične puteve i priče za koje nikad ne bi rekli
da su mogle biti ozbiljno prihvaćene u našim predjelima. Ili baš
suprotno?
Maja Bilušić vodila je našu rutu oko grada,
raskrižja su činila naša mjesta sastanka, mračni i hladni zidovi
bili su tajnovita mjesta iza kojih svatko može iskočiti i
ispričati pokoju priču o coprnicama, kao što je to učinila baba
iz Radovana, a usmeno se predaja prenosila – baš do današnjih
dana.
Žitnica – svjedok nepravde
U prošlosti je bila dovoljna laž da se optuži žene za koketiranje
s magijom, a optužene su zatvarali u Žitnicu na Starom gradu. Bio
je to zatvor koji je danas svjedok davnih vremena, a coprnice su
prepoznavane preko priručnika i pokusa sa suzama. Za nešto više
informacija o tome, trebat ćete prošetati s coprnicama, jer iz
prve ruke ipak se najbolje doznaje o čemu se točno radi.
Jeste li znali da teške žene nisu mogle jahati na metli? E pa baš
se tako prije smatralo i za same coprnice pa su vitke žene dosta
često dolazile na loš glas.
Vjetar je ljuljao grane, a lišće je plesalo svoj jesenji ples dok
smo slušali priče iz davnina koje su dopirale što iz Varaždina,
što iz Lovrečana i Radovana. Možda u nekom trenutku sretnete
Jelicu, nijemu travaricu, koja će vam dati prigodan recept za
kolačić u samotno zimsko večer.
Razbijanje mitova
Prolaženje Korzom i stajanje kod Županijske palače navuklo je na
nas nekoliko iznenađenja i svjedočanstava koja nisu bila lagodna.
Stajanje na raskrižju Draškovićeve i Franjevačkog trga podsjetilo
nas je kako mučenje žena nije bila nepoznanica, a povratak na
područje Starog grada kronološki nas je stavilo u nešto novije
doba, kada je progon prestao, ali inkvizicija nikad nije bila
posve zabranjena.
Svijeća kod bunara, zvučna kulisa i ples Varaždinskih coprnica
nije nas natjerao u bijeg, već u zanimljivu i poučnu zgodu da od
strašnih priča ne treba bježati, nego pristupati s pažnjom,
slušati gdje se može naći istina, a gdje bezrazložna laž.
Noć vještica je pred vratima, a Maja Bilušić,
Valentina Habunek i Lidija
Špac, uz povijesne podatke, glumačku notu i Varaždin kao
kulisu nude razbijanje mitova – ili jednostavno utjelovljenje
istih.