Izabran je odbor Radničkog vijeća, dogovoreni zahtjevi prema gradskim vlastima. Varaždinci su bili posebno ogorčeni na gradonačelnika doktora Peru Magdića optužujući ga za šverc hranom i za malverzacije u magistratu...
24.11.1918. Poslije Prvog svjetskog
rata koji je osiromašio Varaždince i donio glad i
bijedu, obnovljene su političke stranke i radnički pokret pa su
varaždinski radnici 24. studenog 1918. godine održali svoju
skupštinu. Izabran je odbor Radničkog vijeća, dogovoreni zahtjevi
prema gradskim vlastima. Varaždinci su bili posebno ogorčeni na
gradonačelnika doktora Peru Magdića optužujući
ga za šverc hranom i za malverzacije u magistratu. Zahtjevali su
bolju i pravedniju opskrbu grada živežnim namirnicama – brašnom,
mesom, šećerom, soli, mašću. Tijekom 1919. godine Radničko je
vijeće otvorilo u Varaždinu radničku mesnicu gdje je meso
prodavano po sniženoj cijeni.
24.11.1869. U Varaždinu je počeo
radom ‘Cesarsko – kraljevski telegrafski ured’. Varaždin
je telegraf dobio devet godina poslije prvog hrvatskog telegrafa
u Zagrebu. Ured je bio smješten u palači Keglević, a telegrafskom
linijom Varaždin je povezan s jedne strane preko Čakovca
sa Sekeszfehervarom, a s druge strane s Pragerskim. Prvi
varaždinski telegrafist i upravnik telegrafskog ureda bio je
Franjo Rapel. Godine 1870. Varaždin je imao tri telegrafska voda
i dva Morseova aparata. Od 1877. godine u Varaždinu je nadzorni
telegraf pod čijom su nadležnošu postaje u Krapini, Krapinskim
Toplicama, Ivancu, Koprivnici.
Varaždin je u prošlosti bio vojno središte s
velikim broje časnika i vojnika. No, osim vojnih osoba uniforme,
odnosno jednoobrazna odijela nosili su i gradski stražari,
pripadnici Građanske čete – ‘purgari’, članovi dobrovoljnog
vatrogasnog društva, sportaši u ‘Varaždinskom sokolu’. Jednaku
odjeću morali su nositi učenici škola, članovi pjevačkih i
tamburaških zborova, gradski glazbenici.
“Purgari” su uniforme dobili početkom 19.stoljeća i do danas su
sačuvali njihov izgled. Varaždinski vatrogasci od 1865.godine na
sebi su imali plavi platneni kaput opšiven crvenim koncem, dok su
na glavi nosili kožnatu kapu koja je kasnije zamijenjena kacigom.
Uniformu kao znak pripadnosti određenom društvu, školi,
zanimanju, Varaždinci su nosili uglavnom u
svečanim prigodama.