Iako se puno govori, piše i educira o štetnosti droge, mnogi mladi iskušavaju tu zabranjenu stvar. S lakim drogama najčešće se susreću za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Velika većina najčešće samo malo eksperimentira s marihuanom, no uvijek postoje i oni koji naprave iskorak i to onaj prema heroinu i ostalim težim drogama.
Svoju životnu priču riječima je za eMedjimurje ispričala bivša ovisnica Renata Thes, dok je njezinu životnu priču fotografijom ispričao Stjepan Hranilović.
– Imala sam bezbrižno i sretno djetinjstvo, obasipana beskrajnom ljubavlju moje bake. Bila sam uzoran učenik, te osim osnovne škole pohađala sam i glazbenu školu. Roditelji su se rastali još kad sam bila mala. Bilo je to nadasve traumatično razdoblje za mene koje je naj vjerovatnije utjecalo na neke moje životne odluke. Bila sam jako osjećajna i emotivna u vrijeme puberteta – priča Renata.
Prvi izlasci počeli su krajem osnovne, a u društvu je bila najmlađa. To je bilo vrijeme kad većina mladih isproba prvu cigaretu i alkohol.
– Jedan dio društva već ekperimentira s lijekovima za smirenje koje su najčešće ukrali bakama ili sa marihuanom. Tada sam i ja probala, djelomično iz znatiželje, ali i zato da bi bila prihvaćena u društvo. Moje prvo iskustvo je bilo s morfijem, to bio moj iskorak prema težim vrstama. Nije bilo više povratka! Počelo je lagano, ali završilo je žestoko! – kaže i nastavlja:
– Izlazili smo na mjestima koja danas ne postoje. Dioniz, Dijana, Club, Ex… Skompali smo se s ekipom iz Varaždina. U to vrijeme Varaždin je bio poput Atlantide, neotkriven grad droge. Bilo je svega heroina, kokaina, bombona, LSD-a. U jako kratkom vremenu svi smo se navukli na hors. Heroin je bio moje utočište. Svi problemi koji su me mučili kao adolescenta jednostavno su nestali, a ja još uvijek nisam shvaćala da sam u problemu. Slušali smo Nirvanu, Jim Morrisona, Pepperse, pa smo onda i živjeli takav život – rekla je.
Cijelu Renatinu priču pročitajte ovdje.
