Mlada Varaždinka već godinama nastupa samostalno i s vokalnom instrumentalnom skupinom Trio Decoro, a uskoro slijede još veći solo koraci.
Fani Solomun jedna je od onih pjevačica čiji
glas kada čujete odmah želite saznati o kome se radi. Varaždinka
već godinama nastupa samostalno i s vokalnom instrumentalnom
skupinom Trio Decoro, a uskoro slijede još veći
koraci. Prva autorska pjesma je na putu, a što je sve prošlost
dala, a budućnost nosi, doznali smo u intervjuu za sve one koji
se s glazbom bude i kreću na spavanje.
Možda se čini odmah u glavu, ali kako to da studiraš logopediju,
a svi te većinom prepoznaju po pjevanju na YouTube i Instagram
video snimkama te solo nastupima i kao članicu Trija Decoro?
– Puno sam razmišljala o Muzičkoj
akademiji, ali kako sam drugi razred provela u Kanadi,
na učeničkoj razmjeni, prestala sam pohađati Glazbenu školu.
Postojala je želja za dramskom i muzičkom, ali prevladali su
drugi utjecaji – govori Fani.
Smatra da ono što sada studira nije daleko od onoga čime se želi
baviti.
– Glazba i umjetnost se mogu spojiti sa smjerovima na
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, točnije smjerom
logopedije i glazbene terapije. Prema tome sam krenula sa željom
da objedinim to dvoje. Naravno, primarno se želim baviti
pjevanjem – naglašava Solomun.
Pjesme
su nastajale dugi niz godina?
– Početkom osnovne škole počela sam svirati klavir i on mi je bio
podloga da počnem pisati svoje pjesme i bilježiti ih. Isto tako,
prvi javni nastup bio mi je još u vrtiću za vrijeme dječje
Olimpijade i to je bio trenutak kada sam znala da želim biti na
pozornici i pjevati – objašnjava pjevačica.
Solo karijera veliki je korak u životu svakog glazbenika, a
Solomun uz sviranje klavira piše i pjesme.
– Pišem pjesme i melodiju za vokal. Trenutno snimam pjesmu koja
će biti na engleskom, a kasnije će sve biti na hrvatskom jeziku.
Pjesma je balada i bit će uključen veći broj instrumenata. Ujedno
će to biti velika suradnja s odličnim glazbenicima i
instrumentima koje do sada nisam koristila u životu – opisuje
Solomun te nastavlja:
– Napisala sam je s 19 godina i kao da nikada nije bila
spremna. Uvijek sam mislila da pjesma treba imati jači aranžman i
veći ‘šus’. Na kraju sam shvatila da to ne treba biti tako te da
mi je dosta toga nametnuto. Nakon dvije probe odlučila sam da se
to može snimiti po mojoj zamisli – govori Solomun te nadodaje da
snima zajedno s Tomislavom Krešom, diplomiranim
sviračem trube koji trenutno svira u Orkestru oružanih snaga RH i
u bendu Roberta Marekovića.
Nakon
singlova rađa se želja i za duljim izdanjem, koje bi se moglo
ostvariti uskoro. Mnogo toga ovisi i o inspiraciji za pjesme.
Kada ona dolazi?
– Inspiracija najčešće dolazi kad se vozim tramvajem i
gledam kroz prozor. Tada ne govorim ni s kim, a ideje zapisujem u
svakom trenutku kad mi padnu na pamet – rekla je Solomun i
osvrnula se na pisanje na engleskom i hrvatskom jeziku.
– To su, po meni, dva različita svijeta, čak i žanrovski. Sve
više čujem pjesme na hrvatskom koje imaju određenu dozu klišeja.
S pisanjem na engleskom počela sam u srednjoj tijekom pohađanja
IB programa i boravkom u Kanadi, a sve me to vuklo da se jasnije
izrazim na jeziku koji toliko slušam – razlučuje Solomun.
Ipak,
pisanje na hrvatskom došlo je kada se pjevačica odmaknula od
školskog engleskog jezičnog programa i dublje ‘zaronila’ u
slušanje hrvatskih izvođača i kantautora poput Darka Rundeka i
Josipe Lisac.
Ono po čemu je ljudi danas također prepoznaju je vintage-retro
stil, koji gaji zajedno s Lovorkom Ivanković i
Zrinkom Ivanković Mladenović u sastavu Trio
Decoro, koji djeluje od 2010. godine.
– S njim se zezamo da je naša beba (smijeh). To je već stari trio
za tako mlade žene. Lovorka je baza, ona radi aranžmane i svira,
a sve je počelo s probama u zajedničkom zboru gdje smo pjevale.
Iza nas je mnogo nastupa po cijeloj Hrvatskoj. Od festivala
Vintage u Zagrebu, preko Trogira i cijele Dalmacije te Opatije,
gdje nas zovu već dvije godine na Retro Opatiju – govori nam
Solomun.
Pjevačica i studentica aktivna je i na društvenim mrežama gdje ju
možemo čuti s gotovim obradama pa i kratkim isječcima pjesama
koje joj u tom trenutku odgovaraju.
–
Sviđa mi se kada se počne s obradama, a nastavi s autorskim
pjesmama. S druge strane, ne želim, kada radim obradu, biti
identična originalu pa uvijek pokušavam napraviti drugačiji
aranžman. Mnogo ljudi se zapetlja u to da doživotno snimaju
obrade, a iskreno, ne bi mi bilo drago da me netko zna kao onu
koja radi dobre ‘covere’ na YouTubeu – objašnjava Solomun.
Mnogi ne znaju, ali u vrijeme kad pjevačke reality
emisije nisu bile tako popularne kao danas, Fani je nastupila u
showu ‘Kad narastem bit ću zvijezda’.
Kako s desetogodišnjim odmakom gledaš na to sudjelovanje i je li
uopće imalo utjecaja na daljnji glazbeni put?
– Slatko mi je i drago da se nalazi na YouTubeu kako bi vidjela
napredak, od pokreta na sceni do glasa i tehnike. Meni je to tada
bila samo zabava, dok bi danas bilo sasvim drugačije. Tada mi je
bilo utoliko lakše jer je bilo prijavljeno još Varaždinki poput
Irme Dragičević, Gabrijele
Hrženjak i Jelene Žnidarić, sve odreda
cure koje danas pjevaju i uspješne su u tome čime se bave –
govori Solomun.
Već duži niz godina postoji proboj ženskih kantautorica na
hrvatsku scenu. Misliš li da je postojala kakva kočnica prije pa
da se takve ženske autorice nisu dovoljno cijenile?
– Na sreću ili nažalost, nikad se nisam osjećala potisnuto ili
zakinuto zbog mogućnosti glazbenica. Možda je veliku ulogu kod
mene imala i Kanada, pošto je tamo drugačiji mentalitet kod kojeg
nema nikakvih razlika i osjećaja prema tome tko pjeva i piše
pjesme. Uostalom prošlogodišnji rad na projektu Hane
Kunić potaknuo me da sustavnije radim na svojim pjesmama
i da ih trebam pustiti. Često se nećkam u slučaju kada neku
pjesmu treba ‘izbaciti’ van, ali onda se pojave ljudi i prilike u
mom životu kad sam sto posto sigurna da je tek sad
trenutak da cijeli taj proces krene – zaključuje Fani
Solomun.