U Vijećnici su se kontinuirano održavale sjednice poglavarstva, instalacije uglednika, a umjesto u crkvi, optuženi za krivična djela prisezali su na nevinost vijećnicima...
25.1.1544. Nakon što je 1523. godine markgrof
Juraj Brandenburški Varaždincima poklonio svoju
kamenu kuću za gradsku vijećnicu, promijenila su se drušvena
zbivanja u tokovima grada. Središte zbivanja, koje je bilo vezano
uz Župnu crkvu svetog Nikole i groblje uz nju, premjestilo se u
Vijećnicu i na trg pred njom. U Vijećnici su se kontinuirano
održavale sjednice poglavarstva, instalacije uglednika, a umjesto
u crkvi, optuženi za krivična djela prisezali su na nevinost
vijećnicima u Vijećnici. Na trgu su se izvršavale kazne nad
osuđenima. Tako su svjetovni odnosi zamijenili crkvene koji su
vladali srednjim vijekom. Kako bi ostvarili vlasništvo nad
kamenom kućom, Varaždinci su vodili dugotrajni spor s izvjesnim
Pavlom Kečkešom, koji je osporavao poklon. Grad
Varaždin napokon je u trajni posjed Vijećnice došao 25. siječnja
1544. godine kada je ban Nikola Zrinski presudio u korist grada.
25.1.1808. Rođen je liječnik i
prirodoslovac Josip Kalasncije Šloser, prvi stalni
kupališni liječnik u Varaždinskim Toplicama. Medicinu je
diplomirao u Beču, radio je u Veneciji i Lombardiji, a za
topličkog liječnika izabran je 1838. godine. Njegovom zaslugom
obzidana su termalna vrela, preseljeno pučko kupalište u novu
zgradu Josipovog kupališta, preuređena Konstantinova kupelj. O
djelotvornosti termalne vode u Varaždinskim Toplicama objavio je
monografiju napisanu na njemačkom jeziku. Pri odlasku iz Toplica
bio je županijski fizik u Križevcima i Zagrebu, ministar
zdravstva Trojedne zajednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio
je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, a kao
znanstvenik, botaničar, izabran je za člana akademije JAZU.
Josip Kalasncije Šloser umro je u Zagrebu 1882. godine.
U 16. stoljeću starogradska tvrđava,
vlastelinski dvor varaždinskog župana, zajedno sa gradom
Varaždinom, zaštićeni su gradnjom visokih obrambenih bedema i
dovođenjem vode iz Drave u opkope. Grad i dvorac postali su
srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko
mostova i dobro čuvanih ulaznih vratiju. Unutar zajedničkih
bedema vlastelinski dvor dubokim vodenim jarkom bio je
odvojen i od slobodnog i kraljevskog grada. Na prostor
starogradske tvrđave moglo se iz grada doći jedino drvenim mostom
kod ulazne kule stražarnice koja se prvi puta spominje u spisima
1579. godine. Na prvom katu kule bio je stan zapovjednika
straže koji je sa stražarima danonoćno bdjeo da ne bi netko bez
dozvole nepozvan ušao. Prestankom ratnih opasnosti i turskih
prodora, cijela kula stražarnica uređena je za stambeni prostor.
U travnju 1945. godine na kraju Drugog svjetskog rata, kula
je pogođena avionskom bombom, oštećeni su krovište i prvi kat.
Obnova srušenog dijela obavljena je 1947. godine dok je prvobitni
izgled kule vraćen u obnovi 1995.godine.