Na samu skulpturu bile su povješane krvave krpe i ulošci kako bi se, ističe Kordić, ukazalo da su takvi i slični odjevni predmeti, kao i općenito ideali ljepote, štetni za zdravlje žena.
Jedan od varaždinskih simbola, skulptura Krinolina ljubavi, na
Valentinovo, pretvoren je u svoju suštu suprotnost.
Ksenija Kordić, članica neformalne radikalno
feminističke skupine Femrevolt, svojom je umjetničkom
intervencijom pretvorila tu skulpturu u Krinolinu ropstva.
Na samu skulpturu bile su povješane krvave krpe i ulošci kako bi
se, ističe Kordić, ukazalo da su takvi i slični odjevni predmeti,
kao i općenito ideali ljepote, štetni za zdravlje žena.
Za komentar o tom performansu upitali smo i autora Krinoline,
ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin, Ivana
Meseka.
– Svaka akcija koja ukazuje na neki problem, a da istovremeno
trajno ne devastira nešto je legitimna, čak i dobrodošla.
Iščitavanje ‘Krinoline ljubavi’ kao veličanje stoljetne patnje
žena je naravno subjektivno i apsolutno legitimno.
Ideja i akcent kod ideje instalacije je bio na jednom od
povijesnih odjevnih predmeta kakve nalazimo po muzejima svijeta,
njegovoj estetskoj i povijesnoj vrijednosti. Zašto nema žene
prikazane? Pa baš zato. Niti lokoti koji se stavljaju u ovom
slučaju nemaju konotaciju porobljavanja, već se koristio sad već
gotovo univerzalni jezik gdje se činom vezanja lokota dvoje
zaljubljenih ‘zavjetuju’ na ljubav.
Kroz godine nastat će čipkasto tkanje mnoštva lokota i mnoštva
lijepih emocija onih koji su ih stavljali. Na žalost, i danas
diktati mode često čine da žene pate. Nekad je to bila krinolina,
a danas su to štikle s petom od 18 ili ‘platforme’ od 25 cm gdje
nakon nekoliko sati hodanja žene plaću od bolova. Vjerujte, nije
ni nama muškarcima naša famozna kravata oko vrata uvijek jako
ugodna i mogli bi ju tumačiti možda kao simbol stavljanja muških
na pseću uzicu? – komentirao je Krinolinu ropstva Mesek.