Zahvaljujući Hermanu Halleru Varaždin je dobio jedno od najuređenijih i najljepših groblja.
23.2.1953. U Varaždinu je umro Herman
Haller, hortikulturnik, upravitelj Groblja. Rodio se u
Varaždinu 28.ožujka 1875. godine, otac mu je bio krčmar Josip
Matušina, nadziratelj groblja. Kasnije je malog Hermana posinio i
dao mu svoje prezime klesar Stjepan Haller koji je vodio
brigu o groblju. Herman Haller je, nakon što je završio
školovanje za krojača, putovao Europom, posjećivao parkove i
oduševio se parkovnom arhitekturom. Kada je 1905. godine,
naslijedivši Stjepana Hallera, postao upraviteljem Varaždinskog
groblja, Herman Haller odlučio je groblje urediti kao parkovnu
površinu. Prvih 70 tuja kupio je u Grazu založivši svoju plaću i
zatim je godinama uz grobna mjesta oblikovao aleje tuja, sadio
drveća, stvarao cvjetne dekoracije, uređivao staze, brinuo o
podizanju grobnih spomenika. Zahvaljujući Hermanu Halleru
Varaždin je dobio jedno od najuređenijih i najljepših groblja,
parkovno počivalište mrtvih koje je kao turistička destinacija
postalo poznato u europskim razmjerima. Haller je bio upravitelj
groblja čak 41 godinu, do 1946. godine. Uspješno su ga
naslijedili, nastavljajući njegov rad, Josip Pajtak, koji je
upravljao grobljem do 1979. godine a zatim Vladimir Gotal.
23.2.1671. Sklopljen je ugovor između superiora isusovačke
rezidencije oca Krste Stadtmayera i majstora Matije
Kameniga iz Štajerske o pokrivanju krovišta isusovačke
zgrade kamenim pločicama od škriljevca. Do tada je krov bio od
drvenih daščica kao što su bile pokrivene sve zgrade u tadašnjem
Varaždinu. Majstor Matija Kameniga novi krov radio je dvije
godine i kroz to vrijeme imao je besplatan smještaj i hranu, a
dnevno je dobivao pintu, odnosno dvije litre i osam
decilitara vina. Za obavljen posao isplaćeno mu je 600 rajnskih
forinti. Kamene pločice iz Štajerske dopremane su do Varaždina iz
Štajerske kolima, ali i splavovima rijekom Dravom.
Sredinom 19. stoljeća Varaždinske su Toplice bile najposjećenije
kupališno mjesto u Hrvatskoj, moglo je primiti oko 400 gostiju.
Na liječenje su dolazili bolesnici iz cijele Austro – Ugarske
monarhije, smješteni su bili u dva novosagrađena doma – Josipovu
kupelj i Konstantinov dom. U modernom Konstantinovom domu bilo je
64 soba, blagovaonica u prizemlju, na prvom katu koncertna
dvorana i soba za bilijar. Oko doma bilo je uređeno šetalište i
lijepi francuski vrt. Godine 1838. Toplice su dobile prvog
stalnog kupališnog liječnika, doktora Josipa Kalasancija
Šlosera.