U današnje vrijeme promjena posla i nije neka novost. Ipak, ima i onih koji su cijeli radni vijek proveli na istom radnom mjestu. Jedan od njih je Branko Topić, koji je svoj život posvetio matematici, a podučavao je brojne generacije učenika na Strojarskoj i prometnoj školi.
Ovaj umirovljeni profesor matematike u varaždinskim je krugovima poznati i kao voditelj Centra izvrsnosti za matematiku Varaždinske županije, a ‘za uzoran i predani rad te unapređenje rada s nadarenim učenicima u gradu Varaždinu’ 2017. godine nagrađen je nagradom za životno djelo Grada Varaždina. Profesoru je nagrada uručena na svečanoj sjednici, održanoj u prosincu prošle godine, u varaždinskom HNK.
Rođen je 1952. godine u Drnišu, osnovnu školu završio je u Novom Marofu, a gimnaziju u Varaždinu. Diplomirao je na Prirodoslovno matematičkom fakultetu kao inženjer praktične matematike. 1977. započeo je raditi u tadašnjem NGRM centru, koji se 1992. godine podijelio u Rudarsku i kemijsku školu te Strojarsku i prometnu školu, gdje je radio do umirovljenja.
– Izrazita ljubav prema matematici krenula je od prvog razreda srednje škole, kad sam došao u varaždinsku gimnaziju, gdje sam znanje upijao od profesora Radovića. Uz njega sam definitivno zavolio taj predmet i odlučio da će upravo matematika biti moj životni poziv.
Iako mu je, dodaje, to uvijek bio jedan od lakših predmeta, profesor Radović je učenike znao motivirati za dodatan rad.
– Bio je izuzetan matematički znalac! Uvijek nam je davao zadatke koje ‘nećemo’ moći riješiti, a to je nama borbenima bio izazov!
‘Današnjim generacijama nedostaje motivacije za rad’
Ono što je smatrao dobrim, priznaje Topić, ‘pokupio’ je od profesora Radovića i primijenio u svom radu s učenicima, no dodao je i svoje metode jer je radio s tehničarima i obrtnicima. Čini se da je to radio uspješno, budući da je punih 40 godina radnog staža proveo u školi poučavajući matematiku.
– Trebaš pošteno odraditi svoj posao i tražiti znanje natrag. Uvijek sam imao pristup da se svatko može naći u rasponu ocjena od 2 do 5. Ipak, priznajem, za ocjenu odličan sam tražio jako puno. Popravaka je uvijek bilo, to je normalno, ponekad sam na ljetnom roku imao i pedesetak učenika.
Na pitanje je li bio omiljeni profesor škole, Topić odgovara:
– Od brojnih generacija kojima sam predavao, samo me jedna učenica poslije srednje ne pozdravlja, mislim da je to dovoljan odgovor na pitanje kako sam kotirao kod svojih učenika, koji se rado prisjete nekih događanja. Najčešće se sjete kad sam s njima igrao šah na slijepo za višu ocjenu. Naime, onome tko nije znao matematiku za višu ocjenu, rekao sam da će bolju ocjenu dobiti ako me pobijedi u igranju šaha na slijepo. Nikad nitko nije dobio višu ocjenu – prepričao je kroz smijeh profesor.
Topić kao ključnu razliku između današnjih i generacija nekad ističe motiviranost.
– Današnja djeca ne ‘grizu’ kao prije, razlike u generacijama su velike. Problem su preopširni programi, djeca se u tom moru izgube. Učenik koji želi biti izvrstan u svim predmetima, mora se ‘ubiti’ od rada.
Reforma školstva je u Hrvatskoj potrebna
Upravo zato, ističe ovaj profesor, potrebna je reforma školstva.
– Najprije bi trebalo značajno smanjiti broj predmeta, preuzeti neke inozemne modele rada od zemalja koje su nam bliske po mentalnom sklopu. Treba uzeti u obzir da je danas djecu teško motivirati, a povrh toga pred njima je puno više izazova. Prije nije bilo mobitela i računala. Brojne su stvari koje odvlače pozornost od škole koja, budimo realni nije zanimljiva niti je prilagođena današnjim generacijama.
Kurikulumi se, nastavlja Topić, rade po sistemu ‘sve što nađeš, strpaj u program’ pa dolazi do zasićenja.
– U višim razredima osnovne škole je već vidljiv pad ocjena, a u srednjoj školi on je drastičan. Matematika nije bauk, iako to mnogi ističu, problematična je utoliko što je sve povezano, nema preskakanja gradiva. Tko logično razmišlja i radi, njemu je matematika u ‘malom prstu’. Tu nema bubanja napamet, ali se može izvježbati, barem za ocjenu dobar, a za odličan trebaš imati ‘soli u glavi’. S druge strane, za nju treba dosta vremena, a pored toliko predmeta teško je odvojiti vremena još i za to – kazao je, dodavši da je fond sati tog predmeta u hrvatskom školstvu mali u odnosu na druge zemlje.
– Današnje generacije nisu spremne puno raditi, svi bi što više toga na brzinu. Žao mi je, djeca nisu ništa manje sposobna nego prije, štoviše, imaju veću podršku okoline, no treba to znati razvijati.
U Centru izvrsnosti gušt je raditi s djecom koja vole matematiku
Iako se stvara dojam da današnja djeca nemaju interes za matematiku, u našem kraju itekako postoje matematički nadarena djeca, a upravo je s njima profesor Topić posebno volio raditi. Tridesetak učenika s kojima je radio sudjelovalo je vrlo uspješno na Državnom natjecanju. Osvajali su prva, druga i treća mjesta, a nekolicina je bila i pohvaljena.
Njegov je rad prepoznala Varaždinska županija koja mu je povjerila organizaciju Centra izvrsnosti za matematiku, inače jedinstvenog projekta u Republici Hrvatskoj.
– Kod nas je prije deset godina krenuo taj projekt na razini županije. Nakon nas su krenuli i ostali gradovi s takvim oblikom rada, postali smo brend. Ponekad i petstotinjak učenika dođe na testiranje, no ne ostanu svi pohađati Centar, tako da na kraju radimo s oko 160 osnovaca te mnogo manje srednjoškolaca – kazao je Topić, dodavši da u Centru vlada ugodna atmosfera za rad.
– Pred sobom imaš učenike kojima je matematika gušt, a to je nama profesorima ‘punjenje baterija’. Radi se s najboljom djecom, a pomaci su vidljivi, naročito kod onih s kojima se radi od nižih razreda osnovne škole. Djeci nije teško dolaziti u jutarnjim satima subotom, što je uistinu pohvalno i lijepo vidjeti.
U posljednjih 10 godina polaznici Centra izvrsnosti osvojili su brojne nagrade na državnim natjecanjima, po čemu su uz bok Zagrebu obzirom na veličinu županije.
– Dokaz je to da kvalitetno radimo, iako moram reći da nam nedostaje mentora za rad u srednjoj školi te da je situacija, po tom pitanju, u Zagrebu itekako povoljnija.
Obzirom na sve navedeno i ne čudi što je Branko Topić dobitnik Nagrade za životno djelo, čim je počašćen, no ističe da to nije isključivo njegova nagrada.
– Iako vodim Centar, uz mene su izvrsne mentorice i mentori, brižni roditelji, Varaždinska županija, tako da je to zasluga sviju nas. Tako sam i shvatio nagradu kao priznanje sustavu.
‘Nisam u mirovini jer ne mirujem’
Profesor je u mirovini od rujna prošle godine, nakon punih 40 godina i 7 mjeseci rada u školi.
– Škola mi i ne nedostaje previše, subotom sam uvijek u školi, a ponekad i tjednom. Ipak, teško se odvojiti od matematike, u slobodno vrijeme i dalje rješavam zadatke, ali nemam previše slobodnog vremena.
Osim matematike, profesor voli zaigrati šah, no za taj hobi posljednjih godina i nema previše vremena.
– U šali često kažem da sam u penziji, ali ne i mirovini jer ne mirujem, još radim, no ne žalim se! – zaključio je Branko Topić.
