Ona je profesorica psihologije na Prvoj gimnaziji Varaždin, bivša članica post-punk/noise benda Vlasta Popić, na glazbenoj alternativnoj sceni od 2009. i u posljednje vrijeme vrlo aktivna u prosvjedima građanske inicijative 'Varaždinsko smeće'.
Ljepota prirode reflektira se u svijetu kroz nekoliko milijuna
jedinki. Ljepota glazbe ostvariva je od glazbenika do glazbenika,
do pojedinačne pjesme, stiha, riječi, tona.
ŠećeЯ je glazbeni solo projekt Varaždinke
Tene Rak. Ona je profesorica psihologije na
Prvoj gimnaziji Varaždin, bivša članica post-punk/noise benda
Vlasta Popić, na glazbenoj alternativnoj sceni
je od 2009. i u posljednje vrijeme vrlo aktivna u prosvjedima
građanske inicijative ‘Varaždinsko smeće’.
Prošle godine kao ŠećeЯ objavila je EP ‘Izlazi
Sunce’, a prije dvije album prvijenac ‘Varijacije
na tugu’. Također, u listopadu 2018. za nezavisni label
Prokulica records objavljuje singl ‘Meni nikad nije dosta’ u
suradnji s mladim varaždinskim glazbenikom Ivanom
Kapustićem.
Od energije zadimljenih klupskih prostora, onih mjesta koja u
Varaždinu ne postoje, do intimnih, višeslojnih melodija koja
prolaze festivalima po Hrvatskoj i Europi – imali smo o čemu
pričati.
Istoimena pjesma ‘Izlazi Sunce’, kaže Rak, nastala je još u
vrijeme prvog albuma, ali se nije uklapala u tadašnju akustiku
izdanja.
– Nju sam vidjela kao malo kompleksniju pjesmu koju ne bih mogla
aranžerski sama dovršiti ni izvesti. Bila sam u kontaktu s
Denijem Krstevom iz Skopja. On tamo ima studio,
a ja sam odlučila otići u Makedoniju i u tjedan dana snimiti nove
pjesme. Uz navedenu, nastale su ‘Imala sam ih 5’ i ‘Što je
sreča?’. Sve je nastalo u skopskom ambijentu i odlučila sam odmah
objaviti EP za nezavisni label Balkan Veliki – objašnjava Tena
proces nastanka EP-ja.
Umijeće stvaranja u solo vodama nešto je drugačije nego u
okruženju benda.
– Dio gdje ovisim sama o sebi mi je super jer su očekivanja
koncentrirana na mene samu. Da se i dogodi razočaranje, znam da
ja moram sama poraditi na tome. Ne pripisuju se neželjeni
rezultati drugima. Sloboda mi se jako sviđa jer otkrivam neki
novi dio sebe koji može biti koristan za bilo koju buduću
suradnju – govori nam glazbenica.
Uz ŠećeЯ, Tena Rak radi na duo projektu Subota s
Ivanom Ljubičić, a u bendu Mi
Nerve također započinje s novom glazbenom pričom.
– Uz Ljubičić i mene, tu su još Tea Ovničević i
Ivana Pušnik. Ponovno se događa energija, ne
znam kako bih to žanrovski opisala, ali glazba se stvorila iz
situacije gdje jedna piše tekstove na Instagramu, druga uzima i
preuređuje ih, dok treća i četvrta rade muziku i kombiniraju
tekst i glazbu. Čudesan je način stvaranja glazbe, za sada imamo
dva singla, a uskoro izlazi i spot – govori o Mi Nervama.
Varaždinska profesorica i glazbenica imala je klasično glazbeno
obrazovanje. Pitali smo je kako joj je to klasična glazba
uvjetovala držanje u nekim granicama, a koliko si je ona sama
dala slobode u sviranju i skladanju?
– Upravo u tome što radim imam prostora za kreativnost. Suradnja
s neklasičarima i s ljudima koji idu izvan okvira daje mi slobodu
da istražujem svoje granice. Oduvijek sam naginjala kreativnom
stvaranju, a ono što klasična glazba radi je ‘budi kreativan u
interpretaciji nečeg zadanog’ – objašnjava Rak te nastavlja:
– Muzika mi nije nešto što mora biti ‘nekako’ i ako nije ‘tako’,
onda nije baš dobro. Na kraju Glazbene škole znala sam da moja
budućnost nije u sjedenju pet sati dnevno vježbajući jedan
instrument. Bend Vlasta Popić u kojem sam svirala za vrijeme svog
glazbenog obrazovanja bio je neki oblik ispušnog ventila koji mi
je falio u klasičnom muzičkom izričaju. To je bila čista
ekspresija – istaknula je.
U ‘Vlastino vrijeme’ znala je imati po pedesetak koncerata
godišnje. Nakon što je bend prestao s radom, otvorilo se puno
prostora za samostalno stvaranje.
– ŠećeЯ je novo otkriće sebe, što sve mogu napraviti i nešto što
si prije nisam mogla priuštiti. Umjetnost postoji kao kanal za
izražavanje, a istovremeno na neki način i poticaj da znači
drugome kad nešto čuje ili vidi – rekla je glazbenica koja je već
desetak godina na hrvatskoj sceni.
Na koji način ona gleda na sve pojave i kakav je pogled iznutra
što se tiče glazbe danas?
– Oduševljena sam situacijom na alternativnoj sceni. Kada smo mi
počinjali pokrenula se hrpa bendova, dogodio se kantautorski val
i konekcija po pitanju scene u cijeloj regiji. Treba uzeti u
obzir da se tada dogodio i val društvenih mreža i platformi kao
što su MySpace, Bandcamp i YouTube. Dugo sam se pitala je li to
moj subjektivni dojam pošto smo upoznali puno ljudi koji negdje
sviraju, ali vrijeme je pokazalo da je val zahvatio čak i
mađarsku scenu – govori Tena Rak.
Sa svojim solom projektom za sada nema toliko ambiciozne planove
jer se paralelno bavi strukom i sve prepušta prirodnom razvoju.
Jednu turneju odradila je po Srbiji, Bugarskoj i Makedoniji, a
bliža budućnost donosi novu, ovoga puta desetodnevnu, balkansku
turneju za vrijeme uskršnjih praznika s krajnjom točkom u dalekom
Istanbulu.
Ono što je izuzetno zabrinjavajuće da se stječe dojam kako se
svugdje može svirati. Osim u Varaždinu. Grad smo od gotovo 50
tisuća stanovnika. Čakovec,
Zabok, Rijeka i
Pula nas ‘šišaju’ naveliko. Sa Zagrebom nas nema
ni smisla uspoređivati. Gdje održavati alternativne koncerte u
gradu ‘rocka, baroka i cvijeća’?
– Spomenula bih jedan primjer. Novi Marof je na
20 minuta vožnje od Varaždina. Kada uđete u njihov klub ‘Stara
škola’ imate osjećaj kao da ste ušli u prosječan slovenski
klupski prostor. A Slovenija ima odlične klubove u svakom selu –
napominje Rak te nastavlja:
– Klub znači prostor koji može primiti od 100 do 300 ljudi, sa
svojim razglasom, ton pultom, rasvjetom, i u najboljem slučaju,
ekipom koja to vodi i kontrolira. U Novom Marofu takva situacija
funkcionira. S druge strane, Čakovec je na 10 minuta
automobilom i ima svoj klub ‘Prostor’. Tamo sam nedavno svirala
sa Svemirkom i klub je bio ugodno popunjen (op.a. Svemirko je u
veljači napunio zagrebačku Tvornicu kulture kapaciteta 2200
ljudi). Taj klub je pun i u radne dane jer ljude zanima što se
događa, žele izaći na zanimljiv i kvalitetan sadržaj koji im se
nudi – govori Tena Rak.
Smatra kako u Varaždinu takav klupski prostor ne postoji, unatoč
raznim inicijativama, pokretima, pokušajima. Grad nije ustupio ni
ponudio sličan objekt da se tako nešto može organizirati.
– Rogoz nije klub, on je nešto između podrumske
scene i kafića. Gimnet je zatvoren, ali zbog
pravila, s obzirom da se nalazi u podrumu škole, nije mogao biti
zadržan na razini kluba. Ostala mjesta su kafići ili koncertna
dvorana u Glazbenoj školi. Ekipa iz inicijative
Vakuum, koja je proizašla iz Udruge mladih
V.U.K., pokušala je pokrenuti podrum u
Preradovićevoj, ali se ni to nije dugo zadržalo jer je bio u
zgradi s bankama i tvrtkama – priča nam Tena.
– Centar za mlade u Preradovićevoj kao prostor ima potencijala,
ali nema strukture ni volje da se to zaista i pretvori u klub. Da
ima, već bi se to odavno dogodilo – govori Rak o prostoru
nasuprot gimnazije.
– Varaždin i dalje ‘visi’ po pitanju prostora. To je jedan od
najvećih kamena spoticaja za razvijanje i održavanje scene.
Publike uvijek ima, ali ta publika neće izaći iz svojih stanova i
kuća ako im se ne ponudi sadržaj. A sadržaj tog tipa im se ovdje
ne nudi jer nema adekvatnog prostora, a s time ni ljudi koje bi
taj prostor spajao. Ljudi se uglavnom okupljaju kod sebe doma ili
eventualno u kafićima gdje im je muzika koliko-toliko
podnošljiva. No mislim da razliku između kafića i kluba ne treba
posebno objašnjavati – govori Rak i zaključuje tu temu:
– Kakav smo mi to ‘grad kulture’, a da nemamo funkcionalan
klupski prostor? I supkultura je kultura, a subverzivni sadržaji
su nešto što bi u svakome gradu trebalo činiti kontratežu
prevladavajućoj kulturi, a ne biti nešto s predznakom ružnog i
lošeg. Iz takvih se krugova uvijek rađa najljepša umjetnost jer
se bazira na iskrenosti – ističe Rak.
U jednom intervjuu izjavila si da je ‘umjetnost uvijek kritika’.
Mogu li se dva prosvjeda u organizaciji građanske inicijative
‘Varaždinsko smeće’ shvatiti kao vrsta
performansa i umjetnosti, pogotovo ako u obzir uzmemo ‘balu’ koju
su građani gurali kroz grad, dok je drugi prosvjed imao balone,
patuljka i crveni tepih ispred Gradske vijećnice?
– Prosvjed je potreba za aktiviranjem crvenog alarma na situaciju
u datom trenutku. Ako se prosvjed obogati performansom, glazbom
ili nekim drugim vidom umjetničkog izražaja, sam prosvjed
ostavlja snažniji dojam i lakše se skreće pažnja na problem. A i
bude zabavnije pošto, ako se već ne želite plakati, uvijek se
možete smijati! Naravno, ne bi bilo potrebe za prosvjedom da nema
potrebe za kritikom vladajućih – istaknula je.
– U prošlom prosvjedu tema su bili patuljci zbog komentara
vladajućih da organizatori prosvjeda ‘nisu u stanju organizirati
ni zabavu za vrtne patuljke’ – govori nam Rak i nastavlja:
– Mi smo im s drugim prosvjedom na kojem je prisustvovalo 350
ljudi dokazali da ipak mogu. Patuljci su bili iskorišteni kao
komentar vladajućih. S naše strane to je bila dobra zezancija na
‘počasni ulazak u vijećnicu’. Sve je to bilo dobro oslikavanje
situacije, a umjetnost je uvijek upravo to – oslikavanje
stvarnosti. Tu bi se oni, kojima se neki vid umjetnosti ne sviđa,
trebali zapitati – znači li to da oni ne prihvaćaju jedan dio
stvarnosti? – rekla je Tena Rak.