Zimski praznici su završili, nekima su bili predugi, nekima prekratki, neki ih (učitelji npr.) nisu ni imali.
Prekratki su bili onima koji su se u petak prije sudbonosnog ponedjeljka sjetili da nisu pročitali lektiru, predugi su bili roditeljima koji su iscrpili sve opcije zabavljanja svoje dječice koja su se dosađivala.
Učitelji uglavnom nisu imali praznike.
D dan
Jutarnja smjena. Hladno zimsko maglovito jutro. Zora rudi, dan se budi. Valja ustati u pola 7 nakon tri tjedna ljenčarenja do podneva. Učitelji još nekako i izmigulje iz kreveta, uliju u sebe hektolitar kave, strpaju još jednu pojačanu dozu kave u termosicu i uzmu sa sobom nekoliko energy drinkova za svaki slučaj.
Klinci pak, većinom dolaze do škole gledajući na jedno oko dok im drugo još spava. Nisu čitali lektiru do dva u noći (okej, neki možda i jesu, to su oni kojima je utorak poslije praznika deadline, a u tri tjedna, eto, nisu stigli pročitati). Jednostavno, uspavali su se.
Najčešće su ujutro pod praznicima bili sami kod kuće i mogli su spavati dok ih je volja.
Modni vriskovi
Gledam pred školom male zombiće, pospane, bez energije i uočavam zadnji vrisak mode: rogove! Ono, trljam oči, očima ne vjerujem. Rog! Dijete na glavi ponosno fura rog! Ružičasti! Štipnem se par puta, tek toliko da se uvjerim da sam se probudila, da ne sanjam da sam došla pred školu, da je nekoliko djevojčica stvarno i da imaju rog na glavi. Pojašnjenje: najnoviji modni vrisak je kapa jednoroga koja navrh glave ima dvadesetcentimetarni, najčešće ružičasti rog. Pa što se ta djeca ne strpe do udaje, imat će rogova koliko (ne) žele?! [zlobna opaska]
Sljedeći modni vrisak su šljokice koje mijenjaju boju i sliku kad ih gladiš i mijenjaš im smjer. Oči krvare od pogleda na te šljokice, ali djevojčice, kad skinu rogove, obožavaju pipkati te šljokičaste nazovislike. Ima li nekoliko djevojčica u razredu majice sa šljokicama, rad bez sunčanih naočala je neizvediv.
Nađe se na majicama i šarenih, što velikih što malih pompona i raznih dijelova tijela životinja: ušiju svih vrsta, repova, brkova i očiju. Sve su to djevojčice dobile pod božićna drvca pa sad ponosno pokazuju jedna drugoj. Impresivna je njihova opčinjenost šljokicama i svime što blješti.
Baš pravi modni vriskovi. Dođe ti da vrisneš kad te rog ubode u oko ili zabljesne odsjaj hrpe šljokica.
Prvi sat… i priče ‘Kako sam proveo praznike’
Prvi sat prvog nastavnog dana nakon praznika prebrojala sam sve karijese u razredu. Zijevalo se od zvona do zvona, a klinci najčešće ne stavljaju ruku na usta pa se može zabilježiti: Pero ima karijes na petici, Maja na šestici lijevo, a Ana je bila nedavno kod zubara, nestao je karijes s četvorke. Bravo Ana!
Učenici su prva dva sata prvog ponedjeljka nakon praznika bili totalno neupotrebljivi. Eventualno bi pokazali znakove živosti kad bi ih se pitalo što su radili pod praznicima. Znakovito je da su klinci, budući da je snijeg izostao, većinu vremena, prema njihovim riječima, provodili ispred televizora ili igrajući igrice na računalu.
Nekoliko dana prije praznika u školi je bila teta doktor koja ih je sve pregledala, izmjerila i izvagala i napomenula da neki imaju malo previše kilograma. Zbog tog viška kila, dogovor je bio da svaki dan preko praznika trče bar 15 minuta i odvježbaju one vježbe koje na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture najviše mrze (mrze ih zato što su im mišići k’o puding i ne mogu vježbu izvesti). Često su na tjelesnom od kilave učiteljice kilaviji samo još pojedini učenici. Neki već imaju solidno razvijene trbuščiće, male škembice, i zato su za zadaću imali vježbati. Vrijeme je bilo idealno za trčkaranje i igru na zraku. Ali! Jednostavnije je sjesti pred TeVe ili komp, tako da su se na prvom satu TZK nakon praznika uspuhali k’o bolesni medvjedi već nakon jednog kruga trčanja po dvorani. Kondicija – nula bodova. Prestigla bi ih ekipa iz nekog staračkog doma. Garant.
Isto je bio dogovor o pravilnoj prehrani. Pa, možda, jednom, nekad, eventualno se i budu pridržavali sve što su i sami rekli da je zdravo i odbacili ono što je štetno. Lako je drobiti i sipati znanje teoretski, ali kad u praksi moraš čipsu i čokoladi reći ‘ne’, e, to je već puno teže.
Moderna vremena
Pojavom tekstualnih poruka i raznih messengera i društvenih mreža, pojavio se i novi oblik komunikacije. Tako je moderno pisati bez velikih početnih slova i interpunkcije. Pa je moderno izražavanje u kraticama. Pa naletiš na one čuvene papiriće na kojima se klinci u razredu dopisuju, a na njima piše LOL! Ili ROFL. OMG! Pa ih pitaš što to znači. A oni te blijedo gledaju jer nemaju pojma, ali, eto, vidjeli su da to drugi pišu pa pišu i oni.
Doživljena prepiska dva sedmaša na messengeru (špijunirala sam hehe):
Piše prvi: Ti si budala. LOL.
Drugi: Kaj ti znači to LOL?
Prvi: Znači to kaj znači.
Drugi: Kaj pišeš nekaj kaj ne znaš kaj znači? Lijepo te pitam kaj znači LOL?
Prvi – blokira drugoga.
Što je pjesnik htio reći? Dakle, kao prvo, djeca su na Facebooku ilegalno jer nemaju dovoljno godina da otvore račun, ali lažu masovno o starosti pa već u četvrtom razredu imaju Facebook profil. Drugo, i na zaštićenoj društvenoj mreži Edmodo se neki ne znaju ponašati. Treće, koriste se engleskim kraticama za koje pojma nemaju što znače, ali im je to fora. A kratice su ionako za izraze na engleskom koji klinci ne znaju. Od svih kratica najjača mi je kratica KK za kraticu OK. ROFL!
E tako, a sad narode BFN! CYA!
