Kuće su bile pokrivene slamom i drvenim daščicama pa je jak vjetar nosio žar prema Zagrebačkoj ulici i središtu grada.
8.3.1912. U Varaždinu je utemeljena ‘Uboška
blagajna upravnih općina županije Varaždinske’. Novcima iz
Blagajne pomagalo se najsiromašnijim građanima, ali i strancima
koji su ostali bez sredstava. Prije ‘Uboške
blagajne’ djelovala je u gradu ‘Blagajna za potporu
bolesnika županije Varaždinske’ s pravilima prihvaćenim
1893. godine te ‘Hrvatska posmrtna pripomoćna zadruga
Varaždin’ utemeljena 1911. godine.
8.3.1827. Oko 8 sati uvečer na kraju Biškupečke
ulice izbio je veliki požar u kojem je izgorjelo 14 obiteljskih
kuća i 32 gospodarske zgrade i štale zajedno sa stokom. Kuće su
bile pokrivene slamom i drvenim daščicama pa je jaki vjetar nosio
žar prema Zagrebačkoj ulici i središtu grada. U strahu od širenja
požara tu noć nitko u Varaždinu nije spavao. Do katastrofe ipak
nije došlo, stradala je samo Biškupečka ulica. Nakon ovog požara
iskazala se solidarnost Varaždinaca sa stradalima pa su već
drugog dana počeli za pogorelce skupljati pomoć u hrani, novcu i
građevnim materijalom.
8.3.1592. U srednjem vijeku Gradsko vijeće
Varaždina vodilo je stalnu kontrolu cijena, a često je određivalo
najviše cijene, pogotovo svijeća i mesa. Tako su na sjednici
Vijeća 8. ožujka 1592. godine održanoj u Vijećnici, gradski
sudac i prisežnici donijeli zaključak po kojem je mesarima
dopušteno prodavati funt govedine po dva denara, a funt teletine
po tri “beča”. Meso je moralo biti debelo i tusto, a prodaju je
kontrolirao tržni nadzornik. Mesari koji bi prodavali skuplje i
bili uhvaćeni, ostali bi bez mesa, odnosno tržni nadzornik bi ga
zaplijenio. Inače, zlatni forint (talir) imao je 160 denara,
jedan uugarski forint 100 denara, rajnski forint 880 denara, dok
se denar sastojao od tri ‘beča’.