Život četiri sestre Majhen iz ove priče nije mazio.
Kada su bile male djevojčice napustila ih je majka, a potom umrli
i baka i tata. Ostale su same na svijetu, same i razdvojene po
udomiteljskim obiteljima, čekajući dan kada će ponovno biti na
okupu, pod obiteljskim krovom, mjestom koje smatraju domom. Priča
je to o sestrama Majhen iz Novakovca, čiju su
priču prenijeli i u emisiji
Provjereno Nove TV.
Danas je njihov dom trošna kuća, zapuštena i propala, a one
nemaju novca za obnovu. Da njihov san ne propadne, akciju je
pokrenula udruga Zipka iz Varaždina.
Golih zidova i prašnjavih podova, kuća u raspadu za njih i dalje
dom, jedini pravi, kaže Mihaela, najstarija od
četiri sestre Majhen. Za nju, Klementinu, Barbaru i
Luciju to je mjesto najljepših uspomena.
Smijeh i cika dok su bile djevojčice odjekivali su skromnom
kućicom u Novakovcu pokraj Varaždina, ali njihovo djetinjstvo
bilo je sve samo ne lako. Kada je Mihaela imala sedam, a najmlađa
Lucija jedva dvije godine, napustila ih je mama. Otišla je i više
se nikada nije vratila. Lucija, najmlađa od četiri sestra, majke
se ni ne sjeća, a njezine suze Mihaelu najviše bole.
– Nije baš bilo lako kada sam shvatila da je sve na mene palo jer
sam najstarija sestra. Nije mi baš svejedno bilo. Znam da se
moram brinuti o tati, o sestrama, kako budu u školu išle, što će
ručati prije nego što odu u školu, poslije kada dođu doma –
prisjeća se Mihaela.
Jednog je jutra 2014. godine, nakon odlaska majke i smrti bake,
po treći put stao cijeli njihov svijet. Sve što su znale i na što
su računale, toga je jutra prestalo postojati. Njihov je tata
umro. Rekli su im da je tata bolovao od tumora na mozgu, da je to
bio razlog njegove smrti. I tako su ostale same.
Najmlađoj sestri je 12, a najstarijoj tek 17 godina. Ostale su
bez ikoga na svijetu i s velikm strahom nad glavama. Završile su
najprije kod rodbine, a potom u udomiteljskim obiteljima, kod
teta koje su, kažu, bile najdivnije na svijetu. No, nisu bile
skupa i nisu bile doma, ondje gdje pripadaju.
Zakon je jasan. Kada završe školu i postanu punoljetne, imaju još
svega godinu dana pravo boraviti kod udomitelja. Nakon toga
moraju se same snaći.
Mihaela radi i živi kod dečka. I Klementina je zaposlena i još
kod tete udomiteljice, baš kao i dvije mlađe sestre. Lucija
planira upisati fakultet. U kuću se žele vratiti i zato je često
obilaze i čiste, održavaju koliko mogu, ali obnoviti je tako da
bude prikladna za život, za sestre je nedostižno.
Briga je to koju su na svoja leđa odlučile preuzeti članice
udruge udomitelja Zipka iz Varaždina.
– Mi za sestre znamo. One su od 2014. u udomiteljstvu i znamo da
posjeduju kuću i onda nam je jedna udomiteljica stavila bubu u
uho da bi bilo dobro da probamo tu kuću obnoviti i srediti. Tako
smo mi onda sa srcem ušli u tu priču – govori Stana
Vereš, tajnica udruge Zipka.
Kucale su na sva vrata, riješile opsežnu papirologiju i pokrenule
akciju pod nazivom ‘Da kuća postane dom’.
Učenici Elektrostrojarske škole u Varaždinu
izradili su im promofilm, a svojim sudjelovanjem akciju je
podržao i glumac Jan Kerekeš.
Cijelu priču pogledajte
ovdje.