'Zanimljivo je da djeca koja su izložena fizičkom zlostavljanju od strane roditelja, ne reagiraju često bijegom'
Ekipa RTL-a istražila je zbog čega djeca najčešće bježe od
kuće i što policija čini kako bi ih pronašla.
– U Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba aktivni su profili za
40-ak maloljetne osobe nestale na području Republike
Hrvatske. Napominjemo kako se radi o živoj brojci koja
se mijenja na dnevnoj osnovi, a prema dosadašnjem iskustvu
policije gotovo sva djeca, čiji nestanak se prijavi, u kratkom
vremenu budu locirana i pronađena, bilo da se sami vrate ili ih
pronađu srodnici ili policija – kazali su za Vijesti.hr u
policiji.
– Kada govorimo o vremenskim razdobljima s većim
brojem prijava nestanaka policiji, uočeno je da se ljeti povećava
broj mladih koji odlaze od kuće na more s prijateljima, neki
odlaze zbog zabave, a neki zbog straha od roditelja zbog loših
ocjena – istaknuli su.
Mišljenja su i kako je osobito važno napomenuti i da nestanci
djece najčešće traju od 24 sata do nekoliko dana. No,
nisu svi odlasci tako ‘bezazleni’. Naime,
avanturizam je samo popratni motiv bjegova djece, kojima je
stvarni razlog bijega zapravo težnja za uvažavanjem njihove
ličnosti i integriteta.
Prekruta pravila
– Pitanje dječjeg napuštanja roditeljskog doma u zavisnosti je od
uzrasta djeteta i faze njihovog psihološkog razvoja, ali i
brojnih obiteljskih i okolinskih faktora – pojašnjava u svom
članku prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja,
priznata stručnjakinja s područja neuropsihijatrije, posebice
dječje psihijatrije.
Kriminologinja Rosana Kišur ističe kako je bijeg od kuće kod
djece najčešće posljedica nejasnih, nedosljednih i prekrutih
pravila, izostanka pravila ili određenih oblika zlostavljanja.
– Zanimljivo je da djeca koja su izložena fizičkom zlostavljanju
od strane roditelja, ne reagiraju često bijegom. Ona,
ukoliko izostane pravodobna obiteljskopravna,
prekršajnopravna ili kaznenopravna zaštita njihova razvitka,
postaju bespomoćne žrtve te najčešće muškarci i sami postaju
zlostavljači, dok žene ostaju žrtve i u partnerskim odnosima –
kaže Kišur.
Poziv u pomoć
Bijeg djeteta od kuće predstavlja poziv u pomoć. Ono tim pozivom
želi dati do znanja da u njegovom domu ‘nešto ne valja’ i da bi
‘nešto trebalo popraviti’. Ako odgovor na poziv izostane, dijete
se priklanja vršnjacima s istim ili sličnim
problemima te je to najčešći put u maloljetničku delinkvenciju i
opetovane bjegove.
Osim toga, iz policije upozoravaju kako nestanak nikad nije
bezazlen te s djecom treba više komunicirati kako ne bi bježali
ili odlazili od kuće se time izlažu riziku da postanu žrtvama
kaznenog djela.
– Vezano uz vrste kaznenih djela, moramo
izvijestiti kako je dijete u bijegu od kuće i iz domske ustanove
često prisiljeno činiti situacijska kaznena djela kako bi
priskrbilo hranu i druge potrebe, što ga svrstava u kategoriju
maloljetnih delinkvenata počinitelja kaznenih djela i prema
kojima se tada primjenjuju procedure, odnosno oblici zaštite i
odgoja određeni Zakonom o sudovima za mladež –
istaknuli su.
Osim što mogu zapasti u delikvenciju, velika je mogućnost da
postanu žrtve opasnih predatora.
– Napominjemo da bježanje od kuće predstavlja visoko rizičnu
situaciju po dijete i zbog moguće izloženosti nizu zlouporaba od
strane odraslih ‘dobronamjernih’ nerijetko djetetu bliskih osoba,
od seksualnog iskorištavanja, prisiljavanja na
prosjačenje i činjenje kaznenih djela, sve do trgovine djecom.
Zato ovom ponašanju djece s operativnog gledišta u policiji
posvećujemo značajnu stručnu i institucionalnu pozornost –
naglašavaju u policiji.
Svaka obavijest o nestanku je alarmantna
Kišur upozorava kako se prilikom zaprimanja prijave o nestanku,
ne smije smetnuti s uma kako uvijek postoji
mogućnost da je dijete nestalo protiv svoje volje
i da je možda žrtva kaznenog djela.
Stoga ne treba prilikom zaprimanja prijave o nestanku olako
prihvaćati obavijesti o djetetovoj sklonosti samovoljnim
udaljenjima ili djetetovom dosadašnjem problematičnom
ponašanju te donositi preuranjene zaključke.
Po pronalasku ili povratku djeteta, specijalizirani policijski
službenik s njime obavlja obavijesni razgovor u cilju utvrđivanja
razloga, motiva ili povoda udaljenja, utvrđivanja kretanja,
boravka i aktivnosti djeteta u vrijeme udaljenja, osoba s kojima
je bio u kontaktu, te da li je za vrijeme udaljenja od
kuće počinio kakvo kazneno djelo ili bio žrtva kaznenog
djela.
– Naposlijetku, važno je naglasiti da pronađete vrijeme za svoje
dijete. Pokušajte ga razumjeti, ali nadasve razvijajte kod njega
osjećaj sigurnosti i povjerenja u vas kao roditelja.
Upoznajte njegove prijatelje, zajedničke
aktivnosti bitne su u odnosima i posebno je važno da dijete
zna da ga volite, da mu dajete sigurnost, jer onda su negativna
iznenađenja svedena na minimum – navela je u svom članku
neuropsihijatrica Dubravka Kocijan-Hercigonja.