Lana Toplak (14) iz Pribislavca ovogodišnja je državna prvakinja u čitanju Brailleova pisma za slijepe osobe u kategoriji izražajnog čitanja. Želja joj je upoznati pjevačicu Miju Dimšić
Djevojčica koja je rođena sa stopostotnom sljepoćom, odlična je
učenica Osnovne škole Strahoninec, a bavi se i sviranjem klavira
te pjevanjem. Lana živi u obiteljskoj kući sa sestrom
Simonom (12), polusestrom Tiffany (6), mamom Majom i
poočimom Marinom Horvatom.
Dvanaestu godinu zaredom Hrvatska knjižnica za slijepe
organizirala je natjecanje u mjerenju brzine i izražajnosti
čitanja Brailleova pisma. Na natjecanje su pozvani učenici i
odrasli koji poznaju i služe se tim pismom, pišu 24sata.
–
U kategoriji učenika Lana je dobila priznanje o sudjelovanju na
državnom natjecanju u čitanju braice i osvojeno prvo mjesto u
kategoriji izraženog čitanja i drugo mjesto u brzini čitanja u
kategoriji učenika. Dobit će i novčanu nagradu. Rodila se potpuno
slijepa na oba oka. Obilazila sam s njom razne privatne klinike i
oftalmologe, no očni živci nisu se dovoljno razvili, pa nije bilo
pomoći. Ona u školi polazi redovni program uz individualni
pristup i ima pomoćnicu u nastavi te normalno svladava program –
rekla je Lanina mama Maja Horvat. Djevojčica već tri godine svira
klavir i pjeva u čakovečkom studiju Žerjav.
– Prvi put zainteresirala se za sviranje u vrtiću, kad je imala
četiri godine. Nastupa u Udruzi slijepih Međimurske županije za
potrebe njihovih godišnjica i na dobrotvornim koncertima –
ispričala je Lanina majka. Kći joj pjeva i u školskom zboru.
U slobodno vrijeme gleda filmove i serije na računalu na kojem je
instalirana govorna jedinica na Brailleovu pismu. Lana može
raditi gotovo sve što i njene sestre uz malu pomoć.
– U školi najviše volim hrvatski, engleski i glazbeni. Volim se
voziti na romobilu i triciklu, a mogu malo pospremiti i očistiti
svoju sobu. U školi koristim udžbenike na Brailleovu pismu te
elektroničku bilježnicu, na kojoj čitam knjige u elektroničkom
obliku. Od ove školske godine koristim govorno računalo na
nastavi umjesto bilježnice i olovke – kaže Lana.
Mama kaže da je već s dvije godine bila uključena u
rehabilitacijski program Mali dom u Zagrebu u okviru rane
intervencije, a od treće godine uključena je i u program dječjeg
vrtića u Strahonincu uz pratnju edukacijskih rehabilitatora
Udruge slijepih Međimurske županije.
– Uz vrtić polazila je program za predškolce u Centru za odgoj i
obrazovanje ‘Vinko Bek’ u Zagrebu. Od najranijih dana učile smo
pisati na Brailleovu stroju, čitati i crtati na folijama za
slijepe – govori majka. Koristile su puno taktilnog i zvučnog
materijala, a neke zvučne igračke su i same radile.
–
Učile smo gledati dodirima, opisima i zvukovima. Sve to vrijeme
bilo je puno uspona i padova. Ima još puno stvari koje moramo
učiti i prilagođavati se, da Lana bude što samostalnija – kaže
mama Maja, koja ima status roditelja njegovatelja 24 sata dnevno.
Nakon osnovne škole Lana bi htjela upisati jezičnu gimnaziju ili
glazbenu školu.
– Imam veliku želju. Obožavam pjevačicu Miju Dimšić
i voljela bih je upoznati. Jako volim njezine pjesme. Na
dobrotvornom koncertu Udruge slijepih pjevala sam njezinu pjesmu
‘Bezimeni’ – rekla je Lana.
Njena majka kaže da su, iako imaju osnovnu školu i u svome
mjestu, odlučili Lanu dati u Strahoninec u školu jer su tamošnji
učitelji educirani za rad sa slijepom djecom,
pišu 24sata.
– Naši učitelji su prošli edukaciju i Centar ‘Vinko Bek’ brine se
o Lani. Ima stručnu pomoć učitelja u nastavi i asistenta – kaže
ravnateljica škole Jelena Okun.