'Šnjofanje' burmuta, uvlačenje finog aromatskog duhanskog praha u nosnice, sve do početka 20. stoljeća u mnogim je sredinama, pa i u Varaždinu, bilo popularnije od pušenja duhana.
28.4.1832. U 83. godini na svojem imanju u
Vidovcu kraj Varaždina 28. travnja 1832. godine umro je i
sahranjen u vidovečkoj crkvi Donat Lukavski,
hrvatsko-slavonski podban. Studirao je i diplomirao pravo u
Trnavi, radio je kao veliki bilježnik Zagrebačke županije,
prabilježnik kraljevine, prisjednik Kraljevskog sudbenog stola,
za podbana je imenovan 1799. godine. Od 1822. godine bio je
kraljevski komesar u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji. Kao
dobrotvor zaslužan je za gradnju nove crkve svetog Vida u
Vidovcu.
~~~
U vrijeme kada je Varaždin bio glavni grad Hrvatske u njemu je
otvorena 1774. godine prva radionica za preradu
duhana u vlasništvu Josipa Likovića. Tu
manufakturu kupio je 1778. godine Mihajlo
Bračko, a 1831. godine duhansku radionicu otvara
Franjo Pust. U 19. stoljeću u cijeloj je državi
postala poznata varaždinska tvornica burmuta Ljudevita
Tomazija. On je duhanske listove mljeo, aromatizirao i
tako dobivao prvorazredni burmut od kojih se najskuplji prodavao
po dvije forinte za kilogram dok je onaj slabije kvalitete
prodavan po 34 krajcara kilogram. ‘Šnjofanje’ burmuta, uvlačenje
finog aromatskog duhanskog praha u nosnice, sve do početka 20.
stoljeća u mnogim je sredinama, pa i u Varaždinu, bilo
popularnije od pušenja duhana.
~~~
Prije pet i pol stojeća, 1454. godine, prvi je puta u jednom
gradskom dokumentu spomenuto postojanje hospitala u
Varaždinu. U zapisniku Gradskog poglavarstva zabilježeno
je da je u veljači 1454. godine građanin Matija,
po zanimanju kupalištar, darovao vinograd varaždinskom hospitalu.
U srednjem vijeku hospitali su bili mjesta gdje se vodila briga o
starima i nemoćnima te pružalo utočište došljacima u grad. U
početku su hospitale osnivali crkveni redovi, a kasnije ih
preuzimaju gradske vlasti. Prvi varaždinski gradski hospital u
kojem su bili smješteni bolesnici i socijalno ugrožene osobe bio
je u današnjoj Nazorovoj ulici, zatim u Prešernovoj, dok je prva
zgrada za bolnicu uređena 1859. godine na uglu Vrazove i
Hinkovićeve ulice.