Božicu (57) je 1966. godine ispred obiteljske kuće u Čakovcu pregazio motociklist i pobjegao. Bila je u komi 10 dana, a onda se probudila i zapjevala. Danas živi u okolici Varaždina i uživa u mirovini i unucima
Nakon što sam se probudila iz kome, zapjevala sam pjesmicu, a
liječnici su se sakrili oko mog kreveta kako ih ne bih vidjela i
eventualno zbog sramežljivosti prestala pjevati – rekla
je Božica Njegovec (57) iz sela
Škriljevec u okolici Varaždina. Bilo je to prije 53 godine.
Prezivala se Malašić. Sjeća se svakog detalja. Kako i ne bi
kad se, priznaje, teške nesreće koju je čudom preživjela 1966.
godine, sjeti gotovo svaki dan, pišu 24sata.
– Kum iz Varaždina imao je auto. Za mene koja sam tada imala pet
godina i sestricu Slavicu koja je imala 11, to
je bilo ravno čudu. Ta tko je tad imao auto? Samo rijetki. Došao
je k nama i dogovorile smo se s njim da će nas malo provozati
gradom. Sjećam se kako smo bile oduševljene. A onda je vožnji
došao kraj. Kum nas je ostavio ispred kuće, ali s druge strane
ceste. Trebalo ju je samo pretrčati.
A to nije trebao biti nikakav problem s obzirom na svega nekoliko
automobila koji su se u cijelom danu mogli vidjeti pred našom
kućom u Slemenici kraj Čakovca. Kumova kći koja je bila puno
starija od sestre i mene, rekla je da nema nikoga i da trčimo. Ja
sam krenula prva, a onda se niotkuda, odjednom stvorio
motociklist. Podletjela sam mu pod kotače. Odbacio me nekoliko
metara dalje, u grabu i pobjegao – prisjetila se Božica.
Bila je bez svijesti. Na ulicu su istrčali njezini mama i tata te
stara baka koja je s njima živjela. Došla je Hitna i Božicu su
prevezli u bolnicu u Čakovcu.
– Desna noga bila mi je potpuno zdrobljena, držala se tek za
komad kožice. Lubanja mi je bila smrskana. Govorili su da sam
najteži pacijent kojeg su ikad imali – rekla je Božica i dodala
kako su liječnici njenim roditeljima rekli da će 99 posto
umrijeti te da postoji tek jedan posto šanse da preživi.
– Rekli su i da ću, ako preživim, izgubiti ili vid ili sluh, da
ću imati razne poremećaje i da više neću biti isto dijete – kaže
žena.
Usput razmiče kosu i pokazuje svoje ožiljke na glavi. Ima ih
bezbroj. Na vratu, s prednje strane, još uvijek ima rez. Na tom
je mjestu bila intubirana, odnosno kroz to je mjesto prolazila
cijev aparata za disanje na kojeg je bila spojena.
Nakon teške, višesatne operacije, Božica je spašena, ali je deset
dana bila u komi. Onda se probudila, a izraze lica svih koji su
tada bili u bolnici, kaže, nikad neće zaboraviti.
– Čak su i kuhari s kuhačama uletjeli u sobu. Bili su u šoku.
Kasnije su me stalno dolazili pitati što želim jesti. Htjeli su
mi kuhati sve što poželim – smije se Božica.
Dodaje kako se živo sjeća noćnog ormarića kraj svog kreveta na
kojeg su joj stavili zdjelicu s keksima. Čim je skupila dovoljno
snage, sama je uzimala jedan po jedan. Dobro se sjeća i imena
glavnog liječnika koji je tada radio u bolnici i koji ju je
operirao.
– Bio je to doktor Kolmanić. Upravo je njega oduševilo moje
pjevanje, samo nekoliko dana nakon buđenja iz kome. Pozvao je i
druge liječnike da čuju. Pjevala sam: “Majko božja
Bistrička, moli se za nas, mi smo tvoji putnici, blagoslovi nas”
– govori Božica koja je ostala ukupno mjesec dana u bolnici.
Osim teške glavobolje, nije imala nikakvih drugih oštećenja.
Međutim, problem su bile noge. Nije mogla hodati, a obje su noge
bile okrenute prema unutra. Nakon mjesec dana, na kontroli joj
je dr. Kolmanić rekao da će joj
operirati noge kako bi opet mogla hodati. Božica tvrdi da nije
htjela. Kod kuće je s majkom svaki dan vježbala i nakon nekog
vremena prohodala, a noge su se ispravile. Čim je njen tata
nabavio ‘Fićeka’ cijela je obitelj svakog ljeta odlazila u Mariju
Bistricu zahvaliti za to čudesno ozdravljenje. Cijeli je život
bila zdrava, a posljedice nesreće osjeća pri promjeni
vremena, pišu 24sata.
– Neizdrživo me peku noge, bole me kosti i poremeti mi se tlak.
Teško je, ali izdržim nekako – rekla je ova hrabra žena.
Dodala je da je policija kasnije pronašla motociklistu koji ju je
pregazio i pobjegao te da on nije htio čuti za nju niti joj se
javiti. U Mariboru se školovala za kuharicu i 15 godina je tamo
radila. Tamo je upoznala i supruga Marijana
(57) s kojim se nastanila u Škriljevcu i dobili su
dva sina: Danijela (34) i Gorana (35).
Imaju domaće životinje i bave se poljoprivredom jer su u penziji,
a imaju i dvoje unučadi koje obožavaju. Sretni su jer imaju divne
prijatelje u svom selu, s kojima se često druže i međusobno si
pomažu. Božica još uvijek ima crno bijelu fotografiju na kojoj je
ona s pet godina, zamotane glave, u bolnici.
U rucima joj je veliki plišani medo. Kupila joj ga je, kaže,
majka, za utjehu dok je bila u bolnici. Upravo je ta slika
nedavno objavljena na Facebooku, na stranici Čakovčanke i
Čakovčani koja objavljuje sve vezano uz stari Čakovec. Žena koja
je sliku objavila zapitala se kako danas živi djevojčica koja je
završila i u čakovečkim novinama 66. nakon što je čudom
preživjela tešku nesreću. Odlučili smo je pronaći i dobili sve
odgovore, pišu 24sata.