Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773. godine, gimnaziju su preuzeli pavlini, a od 5. svibnja 1835. dekretom Ferdinanda V. gimnaziju vode franjevci provincije sv. Ladislava.
5. 5. 1776. U Varaždinu je od tuberkuloze pluća
umro grof Franjo Patačić i sahranjen je u
obiteljskoj grobnici kraj oltara svete Marije u Franjevačkoj
crkvi. Franjo Patačić pripadnik je stare hrvatske plemićke
obitelji Patačić koja je imala posjede u Varaždinskoj,
Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Svoje bogatstvo grof Franjo
Patačić povećao je ženidbom s Katarinom Keglević s kojom je imao
osmero djece. Njihov dom bio je središte društvenog života u
Varaždinu gdje su priređivali zabave, plesove, gozbe.
Katarina Patačić pisala je pjesme, a njezin suprug Franjo bio je
ljubitelj glazbe i kazališta pa je od grada kupio zemljište u
želji da sagradi na današnjem Stančićevom trgu kazališnu zgradu.
Godine 1764. Franjo Patačić sagradio je na Franjevačkom trgu
dvokatnu palača, jednu od najljepših evropskih palača u stilu
rokokoa. Za gradnju kazališta ponestalo mu je novaca.
5. 5. 1835. Varaždinsku gimnaziju utemeljili su
1636. godine isusovci koji su na poziv gradskog magistrata došli
u Varaždin. Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773. godine,
gimnaziju su preuzeli pavlini, a od 5. svibnja 1835. dekretom
Ferdinanda V. gimnaziju vode franjevci
provincije sv. Ladislava. Od 1852. gimnaziju u Varaždinu
preuzimaju svjetovnjaci.
5. 5. 1867. Uz puščane plotune i topovske salve,
uz nazočnost brojnog građanstva i uglednika, prebendar crkve
svetog Vida Josip Zadravec, 5. je svibnja 1867. godine položio
kamen temeljac za novu zgradu gimnazije u Varaždinu. Uz kamen
temeljac stavljena je spomenica ispisana na magarećoj koži s
potpisima gradskih zastupnika te deset primjeraka raznog novca,
od dukata, škuda, novčića i forinti te primjerak meksičkog novca.
Gradnja gimnazijske zgrade, pod vodstvom bečkog graditelja
Vilima Weinera trajala je tri godine i dovršena
je 1870. godine kada je ujesen počela nastava.
5. 5. 1894. U Beču je u 67. godini umro
Matija Bauer, veletrgovac vinom i drvom, jedan
od najbogatijih Varaždinaca u 19. stoljeću. Prvi je iz Hrvatske u
Francusku izvozio hrastovo drvo za izradu bačava, za zasluge u
drvnoj industriji dobio je odlikovanje u Zagrebu, Parizu i
Londonu, a na svjetskoj izložbi 1873. godine u Beču primio je
posebnu kolajnu. Na svojem vinogradarskom posjedu, na najvišem
vrhu Banščine, Matija Bauer dao je 1872. godine sagraditi dvorac
u švicarsko – alpskom stilu poznat pod imenom ‘Vila Bauer’. Oko
dvorca uređen je park s velikim ružičnjakom o kojem se brinuo
posebni vrtlar. Bauer je bio veliki dobrotvor koji je pomagao
varaždinska humanitarna društva, a za vatrogasno društvo i
siromašne Varaždince oporučno je ostavio 60 000 forinti.
Proglašen je počasnim građaninom Varaždina.
5. 5. 1837. U 54. godini u Varaždinu je.umro
Vinko Dankh, zidarski majstor. Bio je jedan od
najznačajnijih graditelja u gradu, imao je 40 pomoćnika i 2
naučnika, sagradio je brojne obiteljske kuće, radio je na obnovi
i pregradnji Zakmardijeve palače. U više navrata Vinko Dankh
biran je za cehmeštra varaždinskog ceha zidara, klesara i tesara.