One su s lijeva, Nataša Dumbović, bacc. med. techn., Spomenka Tomašić, bacc.med.techn. i mr. sc. Renata Marđetko. Najpoznatije žene ljudima čiji se životi bliže kraju, žene poznate njihovim obiteljima jer su s njima gotovo u svakodnevnim kontaktima ne bi li umirućima smrt učinile dostojanstvenije bez suvišnih boli, muka i patnji, a obiteljima u tom periodu i periodu žalovanja bile te koje će podmetnuti ramena za plakanje.
Reći će one, mi smo samo kapljice u moru naših vrlih i vrijednih suradnika koji ništa manje, a niti više ne slijede obveze u palijativnoj skrbi u službi umirućih. Kada je palijativna skrb počela puštati korijenje na ovim prostorima one su joj prve pružile ruku. Bio je to povod za kraći susret, a u sklopu godišnje izvještajne skupštine udruge pomoć neizlječivima MŽ.
Renata je predsjednica udruge Pomoć neizlječivima Međimurske županije i koordinatorica palijativne skrbi u Međimurskoj, a zaposlena je u Domu zdravlja Čakovec. Nataša je na istoj funkciji u susjednoj Varaždinskoj županiji te zamjenica tamošnjem dožupanu u Projektnom timu za razvoj palijative u Varaždinskoj županiji, a zaposlena je u Domu zdravlja Varaždin, dok je Spomenka voditeljica Posudionice ortopedskih i drugih pomagala u sklopu udruge Pomoć neizlječivima Međimurske županije. Zaposlena je u Dnevnoj bolnici ŽB Čakovec.
Posudionica je danas prerasla sve svoje okvire postavši melem za ranu onima koji teže i žude za pomagalom koja im život olakšava, a bol čini manjom. Premda Renata i Nataša na tim poslovima rade profesionalno mnogo više sati u tom radu bilježe volontirajući.
Renata je prva magistrica palijativne skrbi u Hrvatskoj, ‘zanat koji je ispekla’ u Engleskoj.
– Najveća vrijednost i snaga razvoja palijativne skrbi u Hrvatskoj je zajednički rad i suradnja te zajedničko učenje, izmjena iskustava te podrška. Za sve postignuto htjela bi se zahvaliti roditeljima Ljiljani i Josipu, bratu Vitomiru i mojoj ostaloj obitelji, prijateljima i dečku Antunu Bermancu na podršci u mom radu, reći će za sebe Renata i dodati:
– U svemu me je uvijek vodila želja da budem bliža čovjeku u nevolji, a hrabrile su me riječi Majke Terezije: ‘Ono što mi činimo je samo kao kap u oceanu. Ali ocean ne bi bio isti bez te kapi’. Život je čudo, čak i onda kad se primiče kraju, zaključila je na kraju Renata istaknuvši kako i radi na tragu toga mota.
– Volontiranje oplemenjuje moj život. Darivanjem sebe, svoga znanja i pomaganjem bližnjemu u potrebi osjećam se ispunjeno. Humanitarni rad donosi osjećaj sreće i zadovoljstva meni i onome kome pomažem. Biti uz takve bolesnike istinski je dar koji produbljuje poimanje života i daje mu vrijednost u kojoj se otkriva čovječnost i uzvraća ljubav prema drugom čovjeku, jer čovjek je čovjeku najbolji lijek, ističe Spomenka i dodaje:
– Kao voditeljica posudionice pomagala svakodnevno se susrećem s članovima obitelji oboljelih i procjenjujem njihove potrebe, educiram ih o praktičnim stvarima, a često sam i poveznica između različitih službi.
U udruzi radi kao volonterka o čemu kaže: -Da bi postala dobar volonter potrebno je proći puno edukacije i steći iskustvo. Edukacija na vlastitom iskustvu je najjača. Upravo to prolazila je moja obitelj s četiri svoja člana, što me posebno inspiriralo i dalo poticaj za uključenje u palijativnu skrb.
Želim pružiti ruku pomoći ljudima u potrebi kao što su drugi pružili meni i mojoj obitelji kad nam je bilo najteže… Uvidjela sam da se dobro dobrim vraća, zbog toga činimo dobro i pomažimo jedni drugima, jer tada će život biti lijep.
Nataša je radna iskustva kvalitetne medicinske sestre stekla je u Ustanovi za zdravstvenu njegu u kući ‘Lekić’ od 1999. do 2009. godine, a zatim od 2009. do 2016. godine u Općoj bolnici Varaždin-Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof kao voditelj tima na palijativnom odjelu. dok je od 1. listopada 2016. zaposlena u Domu zdravlja Varaždin kao koordinator palijativne skrbi.
Dopredsjednica je Udruge za palijativnu pomoć ‘Srce’ Novi Marof i tajnica Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi Zagreb. Palijativka je u duši i njoj je uzor Majka Marija Terezija, sve što radiš radi s puno ljubavi, budi skroman, budi svijetlost potrebitima.
Životni moto za uspostavu palijativne skrbi joj je: Sve moguće,za ono ‘nemoguće ‘ treba samo malo više vremena, dok joj je životni cilj-uspostaviti bešavnu palijativnu skrb. Zagovara poštivanje volje pojedinaca, život i kraj života u krugu obitelji, život bez boli, psihološku pomoć svima od oboljelog, obitelji do profesionalaca.
