U gotovo petosatnom razgovoru Filipović se dotaknuo mnogih privatnih i borilačkih tema, a posebno mjesto zauzela je ona s njegovim školovanjem u Varaždinu.
Najbolji hrvatski MMA borac Mirko Filipović dao
je životni intervju za sve popularniji internetski
Podcast Inkubator. Filipović je u veljači ove
godine doživio moždani udar i morao je završiti svoju borilačku
karijeru.
U gotovo petosatnom razgovoru Filipović se dotaknuo mnogih
privatnih i borilačkih tema, a posebno mjesto zauzela je ona s
njegovim školovanjem u Varaždinu.
Podsjetimo, Mirko je 1992. godine iz Vinkovaca zbog rata došao u
Varaždin kako bi pohađao treći razred srednje škole.
– Treći razred sam završio u Varaždinu i već sam se četvrti
vratio u Vinkovce – započeo je hrvatski borac.
Voditelj podcasta Marko Petrak pitao ga je zašto
mu je Varaždin ostao u tako lijepom sjećanju.
– Često napominješ da ti je to bilo jedno od najljepših razdoblja
u životu – istaknuo je Petrak.
Filipović je iznenadio gledatelje informacijom da je pohađao
treći razred s aktualnim vukovarskim gradonačelnikom.
– Išao sam u Prvu gimnaziju, to je tada bila jedina, a sada su
dvije. Došao sam predzadnji. Nakon mene došao je današnji
gradonačelnik Vukovara Ivan Penava i bili smo
nerazdvojni u školi – kazao je i nastavio.
– Ja sam bio smješten u Ludbregu i putovali smo svaki dan. Cijele
smo godine popodne imali nastavu. Dolazili smo u Varaždin vlakom
oko 12.30 sati. To je bilo 1992. godine i rekli su nam da nitko
ne smije ‘pasti’ razred – govori Filipović.
Krenuo je u karate klub gdje su ga borbi učila neka dobro poznata
imena.
– Tada sam počeo trenirati u karate klubu. To je bio klub
pokojnog Marija Mlinarića i tamo sam napravio
prve treninge s Goranom Cerovečkim i
Esadom Garibovićem, današnjim izbornikom karate
reprezentacije. Tamo su me prebijali kao mačka, ali to sam volio
više nego išta – rekao je Filipović.
U Ludbreg je iz Varaždina svaki dan dolazio oko pola sata prije
ponoći i napominje da mu je to bilo prekrasno vrijeme.
– Varaždinska gimnazija imala je ispod škole podrum, kao neka
‘kantinica’ i tamo smo imali bonove za hranu i piće. Na jedan bon
mogao si dobiti sendvič i sok. Naravno, prvi dan ili imaš sto
bonova ili nijedan. Igrali smo belu za bonove. To je bio urnebes
– uz smijeh govori Filipović.
– Prelijepo mi je bilo u Varaždinu. Djed i teta Marija su mi
svaki slali po sto maraka mjesečno. Imao sam dobar džeparac –
kazao je.
Filipović kaže kako je kasnije uštedio za prve rukavice, a da je
‘sparing’ s Penavom održao za vrijeme školskog odmora.
– Tako sam ga udario kao da ga je minobacač pogodio – rekao je
bivši hrvatski borac.
Ostatak razgovora možete pogledati u videu, a dio u kojem govori
o razdoblju u Varaždinu možete vidjeti oko 1 sata i 3 minute.