Demonstracije su trajale duboko u noć, bilo je ozlijeđenih, a mnogo više uhapšenih.
8.6.2005. U Zagrebu je u 80. godini umro
Milivoj Županić, umirovljeni sudac i predsjednik
Ustavnog suda Republike Hrvatske. Rođen je u Ivancu 5. rujna
1925. godine, maturirao je na varaždinskoj gimnaziji. Nakon 2.
svjetskog rata radio je kao urednik ‘Varaždinskih vijesti’, a
nakon diplome na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1949. godine
zaposlen je u općini Ivanec i Narodnom odboru kotara Varaždin. Od
1964. godine bio je tajnik Ustavnog suda Hrvatske, član stručnih
pravosudnih komisija. Za predsjednika Ustavnog suda Hrvatske
imenovan je 1988. godine i tu je dužnost obavljao dvije godine, a
zatim je do umirovljenja 1992. godine bio sudac Ustavnog suda.
Milivoj Županić objavljivao je znanstvene radove i sudjelovao u
izradi ustavnih promjena 1974. godine.
8.6.1982. U Varaždinu je umro Mirko
Androić, arhivist i povjesničar. Diplomirao je povijest
na zagrebačkom sveučilištu, od 1950. godine bio je ravnatelj
Historijskog arhiva u Varaždinu. Godine 1968. izabran je za
predsjednika društva arhivskih radnika Hrvatske. Objavljivao je
povijesne knjige i studije o srednjovjekovnoj prošlosti grada –
‘Povijest vatrogastva u Varaždinu’, ‘Prilozi poznavanju
društvenih i gospodarskih prilika grada Varaždina u 18.stoljeću’,
monografiju ‘Varaždin’.
8.6.1922. U Donjoj Dubravi rođen je
Đuro Antauer, liječnik, kirurg. Nakon mature na
varaždinskoj gimnaziji, studirao je medicinu u Zagrebu, Segedu i
Budimpešti gdje je diplomirao 1945. godine. Radio je kao načelnik
zdravstvene službe u Lici i Kordunu, specijalizirao je
traumatologiju u Zagrebu i Bernu, od 1954. do umirovljenja 1977.
godine bio je voditelj kirurškog odjela varaždinske bolnice.
Bavio se znanstvenim radom objavljujući stručne članke u
medicinskim časopisima, autor je povijesti kirurgije u Vojnoj
krajini i u Varaždinu. Za svoj rad na području kirurgije dobio je
brojna priznanja. Đuro Antauer umro je u Varaždinu 27. srpnja
1990.godine.
8.6.1903. Poslije mise zadušnice održane u
varaždinskoj franjevačkoj crkvi za seljake poginule u krvoproliću
na zaprešićkom kolodvoru, koje je počinila mađaronska vlast s
banom Khuenom Hedervaryjem na ulicama Varaždina održane su
velike demonstracije. Rodoljubni Varaždinci i
seljaci iz okolnih sela krenuli su prema željezničkom kolodvoru
pa je župan Radoslav Rubido pozvao u pomoć vojsku. Demonstracije
su trajale duboko u noć, bilo je ozlijeđenih, a mnogo više
uhapšenih. Nakon osmolipanjskih prosvjeda vlasti u Varaždinu
zabranile su javne priredbe, zabave, pooštren je policijski sat,
a sve poštanske pošiljke su cenzurirane.