Svakog dana susreće se s mnoštvom predrasuda. Ipak, kaže, ne smeta mu i čini sve ne bi li to promijenio.
Stojan Bogdan romski je policajac u
Međimurju. Osam godina radi u policiji i svakog dana susreće se s
mnoštvom predrasuda. Ipak, kaže, ne smeta mu i čini sve ne bi li
to promijenio.
Nije Stojanu bilo lako ni za nedavnih prosvjeda u Međimurju kada
je domicilno stanovništvo prosvjedovalo protiv romske zajednice,
no priznaje, nije mu lako ni kad dođe na intervenciju u romsko
naselje. Ipak za RTL Direkt kaže – sve je to posao.
Noćna smjena u policijskoj postaji Čakovec počinje u 19 sati.
Stojan dolazi malo ranije. S partnerom će paziti da ova noć prođe
što mirnije.
– Znaju biti učestale svađe, tučnjave. Nije ni nama lako, vidite
svakakve situacije, opasnost za sebe i kolege. Ujedno i na auto s
kojim dolazite, zna doći do oštećenja. Nije nepoznato da dođe do
napada policijskih službenika – kaže nam Stojan Bogdan,
policijski službenik PP Čakovec.
Ovaj tridesetjednogodišnji policajac, uniformu nosi već osam
godina, a nedavno je položio ispit za višeg policijskog
službenika. Rođen je u omanjem naselju u Kotoribi, jednom od
takvih 12 u Međimurskoj županiji gdje živi romsko stanovništvo
protiv kojeg je nedavno održan i veliki prosvjed u Čakovcu.
– Ne mogu osuđivati njihovu gorčinu i to što su podigli glas. Ali
navodim da se radi se o skupini, ne rade svi Romi probleme,
nego skupina, treba poduzeti mjere i kažnjavati njihovo
protupravno ponašanje – ističe.
Osjetio je i diskriminaciju
I Stojan i njegov partner Tomislav ipak priznaju da su im
intervencije najčešće baš u romskim naseljima.
– On ima veliku rodbinu, i svako naselje gdje su Romi, on ima
nekoga od rodbine – kaže Tomislav
Oletić, policijski službenik PP Čakovec.
Godinama rade zajedno. U patroli ili intervenciji, čuvaju jedan
drugom leđa i živote.
– Stojan je dobar mladić, ima volje za rad, znam da mu je ponekad
teško, puno hodamo u njegove sredine, ima svoje rodbine tamo i
znam da mu je teško. Ali mora sve raditi prema zakonu
– poručio je Oletić.
Njegov pradjed, djed, otac, on, pa sada i njegova djeca – svi su
se rodili i živjeli u Međimurju i smatraju se Hrvatima.
– U Međimurju nas ima veliki broj i Roma koji rade ta kaznena
djela. Nadam se da ćemo mi koji smo se obrazovali i pomakli s
mjesta s vremenom stvoriti drugačiju sliku – jasno će.
U Međimurju živi 10.000 Roma. Čine trećinu svih nezaposlenih.
Stojan se nada da će njegova priča potaknuti Rome da se taj broj
smanji.
Zamjera li rodbina što ste izabrali ovo zanimanje?
– A gledajte, ako zamjera, to je njihov problem – kaže.
Stojan otkriva i da je – čim se zaposlio u policiji i postao
kreditno sposoban, kupio manju nekretninu izvan romskog naselja i
odselio se. Ali ne zaboravlja odakle je došao. Na početku osnovne
škole nije znao ni riječi hrvatskog. Osjetio je i
diskriminaciju – a sada se bori da njegova djeca to ne prolaze.
– Djecu paralelno s materinjim jezikom, učim i hrvatski. Imam
kćer od 5 godina koja je krenula u mješoviti vrtić, nema
problema. Priča i hrvatski i romski, ne zaboravlja se podrijetlo
iako više nismo u romskom naselju – jasno će Bogdan.