Udruga Dugine obitelji izdat će krajem siječnja slikovnicu o istospolnim obiteljima pod nazivom ‘Moja dugina obitelj’. Slikovnicom izdavači žele poručiti da u Hrvatskoj postoje različiti oblici obitelji, kao što su jednoroditeljske, posvojiteljske i dugine obitelji, odnosno obitelji u kojima su roditelji homoseksualci. One postoje, prisutne su i o njima treba govoriti. Dio financijskih sredstava za izdavanja slikovnice pokrili su članovi Udruge, dok je troškove tiska i honorara platilo Francusko veleposlanstvo u Zagrebu.
Nakon promocije 18. siječnja, Udruga planira slikovnicu donirati zainteresiranim vrtićima i školama, a budući da su za slikovnicu zainteresirane i druge članice europske mreže duginih obitelji ona bi ubrzo trebala biti prevedena na engleski, njemački, francuski i talijanski.
Za ne vjerovati!
Dakle ovo su podatci koji su izazvali možda čak više zgražanja i bure u javnosti nego već svima znano, ali još neprežvakano pozivanje vjeroučitelja na nabijanje na kolac ili kupovine skupog mercedesa od strane jednog skromnog svećenika. Biti gej nije OK, to su sve ‘pederi i lezbe’, veći je grijeh kad se dva muškarca ili dvije žene drže za ruke nego kad vjeroučitelj poziva na pokolj ili svećenik siluje maloljetnog dječaka. Tako ispada prema reakcijama u javnosti.
Iz dana u dan
Iz dana u dan pitanje ‘gdje mi to živimo’ se ponavlja kao mantra. Ono, jesu li ljudima mozgovi baš toliko isprani pa da mrze sve što je različito od njihovoga (ako ne slušaš Tonsona onda si za Cecu, ako ne mrziš pedere onda si i sam peder, ako ne glasaš za adeze onda si komunjara, a ako ne glasaš za esdepe onda si ustaša i tako dalje i tako dalje)? Ili je jednostavnije dizati nepotrebnu buku i halabuku oko, u biti, za život i preživljavanje nebitnih stvari kako bi se svrnuo pogled s puno bitnijih, egzistencijalnih pitanja?
Tko se boji vuka?
Zanima me, tko ima izravnu egzistencijalnu štetu od činjenice da postoje homoseksualci i da oni zasnivaju obitelji i odgajaju djecu? Hoće li kruh biti skuplji kad izađe slikovnica? Hoće li struja poskupjeti ako dijete pročita slikovnicu? Helouuu, živimo u državi iz koje mladi ne da bježe, nego sprintaju iz nje. Živimo u društvu u kojem se ne zna tko pije tko plaća (OK, najviše plaća narod, a piju zna-se-tko), živimo u državi u kojoj ti je puni mjesec ako uspiješ preživjeti mjesec od jedne do druge plaće. A onda se puk, raja, pokolje na internetu oko jedne benigne slikovnice koja propagira isključivo onu davno već zaboravljenu kategoriju koja se zove ljubav. Kao: ‘neće moje dijete učiti o pederima u školi’ (ali zato nema beda ako sluša o nabijanju na kolac političara – op. a.).
Nitko od svih silnih pljuvača po slikovnici i ‘pederima’ nema ljubav u ustima. Svi oni pozivaju se mahom na ‘tradicionalne’ vrijednosti, na kršćanstvo, na ‘normalno’ i ‘nenormalno’. I svi kao da se mahom boje da je homoseksualnost zarazna. (Na stranu sad teoriju o tome što jest, a što nije ‘normalno’.)
Svaki hejterski komentar govori sam o autoru komentara. O njegovoj zatucanosti, zadojenosti, manjku vlastitog mišljenja kreiranog na osobnom promišljanju. Reproduciraju se naučene riječi s raznih propovijedi, ali ne one glavnoga, tolerantnog i mudrog pape, već onih malih, nebitnih svečeničića koji u svojoj nemoći izmišljanja pametnih i ljudskih propovijedi pljuju mržnju s propovjedaonice. I onda puk, raja, upija kao spužve hejterske riječi i širi ih u svojem neznanju dalje.
Komentari
Komentari ispod objava o tome da će biti izdana slikovnica koja, eto, ne hejta pedere i lezbače, te da će biti podijeljena zainteresiranim školama i vrtućima, su: fuj, povraća mi se, ogavno, užas, odvratno, bolesno i slično. Ima i miroljubivih, kršćanskih komentara: ‘Toga koji će objaviti tu slikovnicu treba zaklati i droba razleči po vulici.’. Ima i naprednjačkih komentara koji brane kršćanstvo: ‘Ovo zločin nad kršćanskom civilizacijom.’ Pa onda argumentiranih i znanstveno utemeljenih komentara: ‘Bog je stvorio Adama i Evu.’ i, pregenijalan komentar propalog bihevioriste: ‘Jer ako malom djetetu ponavljas, odnosno odgajas ga tako da mu govoriš da je u redu spavati s drugim isto spolnim djetetom, on će to učiniti!’.
Dobri su i intelektualni komentari tipa: ‘Bolesno,a ne normalno,i ja sam definitivno protiv toga da se moje dijete u skoli susreće sa tim!!!!’ (ništa od komentara nije lektorirano, samo c / p kako bi se vjerno dočarao obrazovni stupanj komentatora – op. a.). Zgroženih komentara ne nedostaje: ‘Bolesno do bola!!!!!!!!” (zapanjujuća je količina uskličnika, žena se nije štedjela u zgražanju – op. a.), onda “Povrača mi se!!!!” (bitno da lik nije frentao hrvatski i da mu je pravopis u noktu malog prsta – op. a.)
Mogli bismo nabrajati ovakve frendli komentare do sutra
Ne mogu više kopi pejstati. Imate internet pa čitajte, komentirajte. Mrzite ako vas to veseli. Mrzite ako vas tako uče. Ali, probajte, barem na nekoliko sekundi, uključiti male sive stanice u svojem mozgu, onom djeliću koji možda nekim čudom nije ispran. I razmislite o sljedećem: je li bolje da dijete raste u obitelji u kojoj su roditelji alkoholičari i tuku ga i maltretiraju svakodnevno ili u obitelji gdje ima dvije mame koje se vole i vole dijete? Je li bolje da se dijete smuca po kojekakvim domovima za nezbrinutu djecu jer ga majka vjernica nije abortirala nego ga je ostavila da se snalazi kako zna ili da ga odgajaju dva muškarca koja ga vole? Može li roditelj birati hoće li mu se roditi zdravo ili bolesno dijete? Može li roditelj birati koje će mu seksualne orijentacije biti dijete? Vi, koji ste roditelji, biste li svojeg sina zatukli tupom sjekirom kad bi vam s dvadeset godina došao doma i doveo dečka za ruku usprkos vašem tradicionalnom katoličkom odgoju? Peder se ne postaje, pederom se rađa. Osim toga, velika je razlika između pedera i homoseksualca.
Ja bi sad malo bio gej, dosta mi je biti strejt
Ne birate niti biti zdravi niti bolesni, ne birate hoćete li biti muškog ili ženskog spola, ne birate hoćete li biti homo ili hetero. Ali birate hoćete li biti Ljudi ili ne (da, namjerno je ljudi s velikim Lj zato što je čovjek sve manje Čovjek, a sve više stroj isprana mozga i bez duše).
Što koga boli novčanik je li netko homoseksualac ili nije? Skloniji su ti neljudi osuditi dvojicu muškaraca koji se vole nego vjeroučitelja koji poziva na nabijanje na kolac i veliča ratnog zločinca. Isti takvi koji se zgražaju nad homoseksualnom obitelji branit će zdušno svećenika pedofila. TO je sumrak morala. TO je sumrak kršćanstva i civilizacije. Ne uči li kršćanski nauk: ‘Ljubi bližnjeg svog?’ Ili ima taj nauk podkategorije koje tumače tko spada u te ‘bližnje’. Možda nisu svi bližnji bližnji. Hoćemo li diskriminirati u školama djecu iz duginih obitelji? Ili, o zamislite, što ako dijete dobije učitelja koji je homoseksualac? O užasa da dijete vidi omiljenog učitelja kako s partnerom šeta držeći ga za ruku po gradu? Treba li mu dati otkaz? Na lomaču s njim? Ili?
Kakogod
Neka svatko o slikovnici misli što hoće, neka ju čitaju, neka ju pale (inkvicizija is alive), neka ju fujkaju, neka ju mrze, ali! ALI! Neka svi koji se nađu pozvanima pričati o ovoj temi prvo razmisle: gdje je u cijeloj priči nestala ljubav? Je li ljubav rezervirana samo za određenu skupinu ljudi? Ljubav ne pita je li netko homo, hetero, bi, mono, multi.
Vapaj za kraj: oooo sedamdesete vratite se, vrati se hippie pokretu, vrati se parolo ‘live and let live’, dosta nam je dva’estprvog stoljeća. Lajk ako si za.
