Mnogi vjernici zaputili su se noćas na put duži od 40 kilometara s ciljem da stignu do svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
Neki su krenuli ispred varaždinske katedrale u tri sata ujutro,
neki su se kasnije pridružili, a neki krenuli i ranije, no
svi su varaždinski hodočasnici stigli do svog odredišta –
svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
I dok je hodočasnicima pitanje smisla hodočašća vjerojatno posve
bespredmetno, oni koji nisu skloni takvim podvizima zasigurno se
pitaju: A što vam to treba u životu?
Odgovor na to pitanje pokušali smo saznati na licu mjesta, u
samom svetištu Majke Božje Bistričke, a evo što su rekli sami
hodočasnici.
Dominik
– Krenuo sam od varaždinske katedrale. Prevalio sam 45 kilometara
i za to mi je trebalo 7 sati i 30 minuta. Za mene ovo hodočašće
predstavlja žrtvu po kojoj kasnije primam blagoslov. Nije mi prvi
put da hodočastim, bio sam petnaestak puta na hodočašću.
Marijan
– Iz Kućana sam, mislim da je to nekih 48 kilometara udaljenosti.
Krenuli smo u tri ujutro. Inače imam već više od 30 hodočašća na
Mariju Bistricu. Meni je značenje hodočašća prije svega vjersko,
a i čovjek ima priliku biti sam sa sobom, sabrati misli i
izmoliti za drage osobe.
Renata
Krenuli smo oko pol 4 ujutro, ovo mi je jubilarni trideseti put.
Sad na cilju sve boli i ne boli ništa. Meni je to baš zavjetno
hodočašće, zavjetovala sam se da dok me noge služe, idem. Ove
godine hodočastim za svoju unučad.
Jelena
Krenuli smo 20 minuta nakon ponoći i, mora, priznati, da se
osjećam ‘strgano’. Ovo mi je četvrti put da hodočastim, a
hodočastim vjerski, dala sam zavjet za zdravlje svoje djece.
Nastavit ću hodočastiti i u narednim godinama, koliko god boli, i
ugodno je.