7.1.1884. U Budimpešti je potpisan ugovor o gradnji ‘Zagorske željeznice’ od Čakovca i Varaždina do Zaprešića i Zagreba. Na pruzi duljine 110 kilometara radilo je 2300 radnika koje je vodio koncesionar Mirko plemeniti Josipović, osnivač ‘Dioničkog društva Čakovačko – Zagrebačke željeznice’. Pruga je dovršena u rujnu 1886. godine.
7.1.1660. Knez Nikola Zrinski, Hrvatski ban, sazvao je zasjedanje Hrvatskog sabora u Varaždinu. Zastupnici sabora odlučili su pomoći Varaždinu u obnovi obrambenih zidina. Odlukom sabora, u obnovi su morali sudjelovati varaždinski kmetovi iz sela Svibovec, Sračinec, Kneginec, Bartolovec i Žabnik.
7.1.1626. Hrvatski sabor je dozvolio Varaždincima izvoziti med. Takvu dozvolu su do tad imali samo Krapina i Samobor. Pošto se šećer počeo proizvoditi tek u 19. stoljeću, u srednjem vijeku se za zaslađivanje hrane koristio med, a Varaždinci su imali pčelinjake na vrtovima i oranicama koji su bili tik uz šume pa je proizvodnja meda bila obilna. Višak meda su Varaždinci odvozili na prodaju u Austriju, Italiju, Štajersku, Ugarsku i Kranjsku. Kraljevsko vijeće je 1770. godine za prvog učitelja pčelarstva u Hrvatskoj imenovalo Varaždinca Antuna Grubera.
