U Beču je vodio projektni atelje specijaliziran za gradnju javnih objekata i kazališnih zgrada.
13.7.1923. U 76. godini umro je u Varaždinu Antun Šter (Stöhr), glazbeni pedagog, glazbenik i plodni skladatelj. Prvu poduku iz glazbe dobio je u Varaždinu od Ivana Padovca. Studij violine i klavira nastavio je u Pragu (1861–64) i Grazu (1864–67). Od 1867. bio je učitelj glazbe u Varaždinu, a od 1881. vodio je vlastitu glazbenu školu. Podučavao je glazbu u ženskom konviktu uršulinskog samostana. Autor je više od stotinu skladbi, među njima i operete ‘Ženidba na pročšćenju ili Matek i Janica’. Nastupao je kao violinist, pijanist i violončelist.
13.7.1891. U Varaždinu je rođena Jelislava Meler Krajanski, pijanistica i glazbena pedagoginja. Studij glasovira diplomirala je na bečkom konzervatoriju, imala pijanističke koncerte, djelovala je i kao profesorica glazbe varaždinske glazbene škole. Život je izgubila u logoru u Auschwitzu 1942. godine.
13.7.1849. U Hamburgu je rođen Hermann Helmer, arhitekt. U Beču je vodio projektni atelje specijaliziran za gradnju javnih objekata i kazališnih zgrada. Herman Helmer projektirao je zgradu varaždinskog kazališta s koncertnom dvoranom. Umro je u Beču 2. travnja 1919. godine.
Prve korake u graditeljskoj struci započeo je kao zidar, no zatim pohađa strukovnu graditeljsku školu u Nienburg/Weseru te potom Umjetničku akademiju u Münchenu. Nakon školovanja zaposlio se u atelieru Ferdinanda Fellnera (starijeg) u Beču. S njegovim sinom Ferdinandom Fellnerom kasnije osniva u Beču tvrtku “Fellner und Helmer”, koja se specijalizirala za gradnju kazalište i koncertnih dvorana. Njih dvojica tijekom karijere projektirali su pedesetak kazališnih zgrada. Uz to, radili su brojne dvorce, palače i druge građevine.
Kazalište u Varaždinu Hermann Helmer projektirao je samostalno te je to bio njegov prvi projekt. Fellner i on zajedno su u Hrvatskoj sagradili još kazališta u Rijeci (1883) i Zagrebu (1894/95).
Značajnija djela (zajedno s Ferdinandom Fellnerom): Stadttheater (1872) i Volkstheater (1889) u Beču; Nepszinhaz (1874) i Vigsinhaz u Budimpešti; Stadtheater (1876) u Augsburgu; kazališta u Brnu (1881), Bratislavi i Karlovim Varima (1882); Deutsches Theater (danas Deutsch Smetanovo Divadlo) u Pragu (1886); Stadttheater u Zürichu (1890); Theater unter der Linden u Berlinu (1892); Stadttheater u Grazu (1889); Deutsches Schauspielhaus u Hamburgu (1900); New Theatre u New Yorku, kazalište u Odessi Tonhalle u Zürichu.
Zanimljivost vezana uz Helmerov život – objavljena na stranicama HNK u Varaždinu – je da je za vrijeme građenja kazališta u Varaždinu upoznao Filipinu Levanić, kćerku postolara Levanića iz Dugog konca (danas Zagrebačka ulica). S njom se nekoliko godina kasnije oženio. Oboje su do kraja svojih života svraćali u Varaždin. Herman i Filipina imali su dva sina i dvije kćeri, koje su se udale za sinove poznatog austrijskog tvorničara Sachera. Prema jednom svjedočenju, upoznali su se zapravo u Varaždinskim Toplicama na tradicionalnom Anin-plesu, a potom zaručili u kući Ivana Milčetića u Varaždinu.
