U tom kraju neki vjeruju da je riječ o coprnicama koje na potoku peru svoje grijehe.
Gdje spas od vrućina traže vještice s
Kleka? Ako je vjerovati usmenim predajama
u ivanečkom kraju, kupaju se u Črnim mlakama na
Ivanščici. Okupljalište je to vještica ili, kako
kažu Ivančani, ‘zletišče coprnic’. Službenih dokaza nema, no
priča se da su jedne davne godine prigorskog rudara Jandraša,
koji se kasno vraćao kući, presrele tri mlade žene odjevene u
svilenu odjeću.
Cijele su ga noći vukle po potoku Bistrica, a
potom ga dovele do Črnih mlaka, gdje je ugledao veći broj žena u
crnini kako bukovim granama metu plesni podij oko najveće mlake
(stajaća voda). Ujutro su ga vratile tamo gdje su ga i presrele,
neozlijeđenog, a od tada je, začudo, imao mnogo više sreće u
životu nego prije susreta s coprnicama.
U tom se kraju prenosi i priča o obitelji koja se pješice vraćala
s proštenja u Mariji Bistrici. Kod mlina u
blizini Prigorca u potoku su ugledali ženu u bijelom kako pere
rublje u koritu. Žena je potom nestala i svima oduzela moć
govora, a vratila se za nekoliko minuta odjevena u crninu. U tom
kraju neki vjeruju da je riječ o coprnicama koje na potoku peru
svoje grijehe.
Ili, legenda o pastirima koji su danima ostavljali stoku u
planini. Primijetili su da je stoka počela nestajati, jedna krava
za drugom. Netko je u Črnim mlakama pronašao velik broj kostiju i
ubrzo se proširila priča da tu vještice prinose žrtve i obavljaju
mračne obrede.
Dokaz je bila i krava koja se iz planine vratila napola crna i
prestala davati mlijeko. U nju je, šaputalo se, ušao duh coprnice
s Ivanščice. O tome je pisao i Božidar
Kukuljević-Sakcinski u ‘Hrvatskom planinaru’: 0Skoro
zatim naći ćeš na maloj čistini Crnu mlaku, stajaćicu vodu, o
kojoj priča puk, da amo dolijeću vještice s Kleka, da u njoj
okupaju grješno svoje tijelo0.
Bruno Županić u djelu ‘O 60-godišnjici
planinarenja na Ivanščici’ u Zagorskom koledaru 1968. pak piše:
‘Kod Črnih mlaka, crnih bara punih treseta i mulja, a i blatne
vode, trebalo je stati. Vodiči su u mrkloj noći izgubili tragove
puta i mi smo slušali kako se vodiči međusobno dogovaraju da su
im vještice zamele tragove, jer da sigurno te noći imaju svoj
sastanak kod običajnog sastajališta povrh Črnih mlaka. Ta priča o
tom sastajalištu vještica još i danas kola među pučanstvom koje
živi u selima oko Ivančice i podno nje’.
Pišući o preporodu planinarstva u Ivancu, Adalbert
Georgijević 1975. navodi da je šuma tajanstvena. ‘To je
mistični svijet bajke, na Črnim se mlakama o ponoći kupaju
coprnice, a kroz Temni se dol strmim žlijebom uz rušenje kamenja
vozi sam nečastivi.’ Zanimljivo je da, osim nestalih krava, nema
tragičnih priča o stradanjima mještana.
Najdeblji kraj izvuklo je blago, od krava do konja i svinja.
Planinari do Črnih mlaka, na visini od oko 870 metara (Ivanščica
je visoka 1060 metara), najlakše stižu planinarskim putem preko
Mrzljaka. Mlake su nastale slijevanjem oborinskih voda, a od tri
sačuvana je ostala jedna. Turistima legende o vješticama
prikazuje društvo narodnih običaja Maska iz Ivanca u Varaždinskoj
županiji. Obuku se u crnu odjeću i uzimaju metle u ruke.
Portal Zagorje prije nekoliko godina prenio je izjave mještana.
– Par muškaraca iz jednog belečkog sela s konjima je išlo s
Ivanščice, gdje su rušili po cijeli dan drva. Jedan od njih,
Štef, usput je stal kod svog kuma koji ga je
zval na kupicu vina, no Štef je odgovoril da je umoran i da ne bu
s konjima dugo stal na cesti i prešel doma spat. Drugo jutro u
štali imel je kaj videti. Konj je preko noći smršavil i izgledal
kao da bude uginul – ispričala je starija mještanka.
Kad im je veterinar rekao da pomoći nema, obratili su se ženi iz
Hraščine koja je pomiješala karte i rekla da je gazdu ‘zacoprala’
vještica. Dala im je napitak kojim su mazali konja koji je –
ozdravio. U ivanečkom kraju postoji i legenda prema kojoj je vrag
na tom mjestu htio pregraditi usjek Bistrice kojim su prolazili
hodočasnici. Vražja pećina je, kažu, bila veliko
sjedalo na najvišem kamenom bloku ‘jer se tu vrag odmarao poslije
naporna dana, a još mu se i sada vide otisci stopala i riti’.