U sukobima na varaždinskim ulicama poginulo je sedam ljudi, mnogo je ranjeno, a 250 pobunjenika je uhapšeno i kasnije osuđeno na dugotrajnu robiju.
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa Varaždinaca prodrla je u
zgradu Tridesetnice, uzela oružje i otišla do zatvora od kuda je
pustila stotinjak uglavnom političkih zatvorenika. Zajedno sa
pridruženim vojnicima i časnicima iz Savskog konjičkog puka
zauzeli su ključne točke u gradu. Kada su seljaci iz okolnih
mjesta čuli za bunu u Varaždinu i da je u gradu proglašena
republika, krenuli su u pomoć. Gradske vlasti uz pomoć policije,
žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila je dolazak
seljaka i potisnula pobunjenike iz grada. U sukobima na
varaždinskim ulicama poginulo je sedam ljudi, mnogo je ranjeno, a
250 pobunjenika je uhapšeno i kasnije osuđeno na dugotrajnu
robiju.
Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i kraljevskim gradom,
pa sve do 1945. godine, duže od 700 godina, grad Varaždin je
naplaćivao maltarinu svima koji su donosili robu na prodaju
u grad. Na ulazu su postojale malte – gradske carinarnice –
gdje se od stranih trgovaca uzimala takozvana tridesetnica –
trideseti dio od vrijednosti robe koju su donosili na prodaju
– dok se ‘vratarina’ naplaćivala od seljaka koji su na
tržnicu nosili poljoprivredne proizvode. U srednjem vijeku
Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez ‘vagovinu’ na
težinu robe i ‘mostovinu’ za korištenje mostova preko
grabišta. Kada su u 19.stoljeću srušeni bedemi i zatrpana
grabišta malte s rampama postavljene u ulicama kojima se ulazilo
u grad. Bilo je ukupno deset malti – u Zagrebačkoj ulici,
Miličkoj, Aninoj, Biškupečkoj, Jalkovečkoj, kod željezničkog
kolodvora i drugim prilaznim ulicama gdje su maltarinu
naplaćivali gradski činovinici maltari.