Rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj kod Varaždina...
Akademik Franjo Šanjek, svećenik dominikanac,
povjesničar i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti umro
je danas u Zagrebu u 81. godini života, javljaju iz HAZU.
Rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj
kod Varaždina. Nakon studija na Visokoj
dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku i na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1965. ga je za svećenika zaredio
zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper.
Od 1965. do 1968. usavršavao je pomoćne povijesne znanosti u
Vatikanu, a od 1968. do 1971. studirao je povijest na pariškom
sveučilištu Sorboni, gdje je 1971. doktorirao. Godine 1970.
postao je asistent na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. predavao opću i
povijesnu metodologiju, pomoćne povijesne znanosti i
srednjovjekovnu povijest Crkve u Hrvata (od 1974. kao docent, od
1993. kao izvanredni i od 1998. kao redoviti profesor).
Od 1984. bio je pročelnik Katedre crkvene povijesti i predstojnik
Instituta za crkvenu povijest, a od 1994. do 1997. dekan
Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Od 1978. bio je urednik
časopisa Croatica christiana periodica.
Bio je i profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih
znanosti na Hrvatskim studijima (od 1994.), predavač na
poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i
pedagodije (1998.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1992. do
1999. bio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za
povijesne znanosti.
Za redovitog člana HAZU izabran je 1997., a od 2015. do 2018. bio
je i tajnik Razreda za društvene znanosti. Od 2016. bio je
voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu, a
od 2008. do 2016. Zavoda za povijesne znanosti u Zadru. Akademik
Franjo Šanjek bio je jedini svećenik među redovitim članovima
HAZU.
U znanstvenom radu najviše se bavio crkvenom poviješću Hrvatske u
europskom kontekstu, posebno heretičkim pokretima bosanskih
krstjana, katara i bogumila, ulogom hrvatskih intelektualaca u
razvoju srednjovjekovne europske kršćanske teološke, povijesne i
filozofske misli, izdavanjem srednjovjekovnih izvora, te ulogom
Crkve u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeća.
Važniji radovi su mu Bosansko-humski krstjani i
katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku (1975.), Crkva i
kršćanstvo u Hrvata (1988.), Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima: (13.–15. st.) (2003), Latinska paleografija i
diplomatika (2004.), Dominikanci i Hrvati (2008.), a s dr. sc.
Brankom Grbavac uredio je Leksikon
srednjovjekovlja objavljen 2018. godine.