Biskupsko ređenje mons. Radoša bit će na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenoga.
Novoimenovani varaždinski biskup, mons. Bože
Radoš, bio je u zajedništvu sa svojim prethodnikom,
mons. Josipom Mrzljakom, sada apostolskim
administratorom Varaždinske biskupije, tijekom misnog slavlja
povodom 13. obljetnice smrti prvog varaždinskog biskupa, mons.
Marka Culeja.
Bilo je to prvi puta da mons. Bože Radoš slavi svetu misu u
varaždinskoj katedrali, a kako je rečeno tijekom misnog slavlja,
biskupsko ređenje mons. Radoša bit će na svetkovinu Krista
Kralja, u nedjelju 24. studenoga.
Bit će to velik i zapravo povijesni događaj za Varaždinsku
biskupiju i katedralu u kojoj će se prvi puta dogoditi ređenje
jednog biskupa. Glavni zareditelj mons. Radoša bit će metropolit
i zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić,
a suzareditelji će biti mons. Đuro Hranić,
đakovački-osječki nadbiskup, kao nadbiskup biskupije iz koje
potječe mons. Radoš, te mons. Josip Mrzljak, kao
domaći biskup.
Na kraju misnog slavlja u spomen prvog varaždinskog biskupa, po
prvi se puta vjernicima mjesne crkve obratio mons. Bože
Radoš. U svom je prigodnom govoru kazao kako se u varaždinskoj
katedrali posebno lijepo osjeća budući da je posvećena Uznesenju
Blažene Djevice Marije, baš poput crkve u kojoj je bio kršten.
– Ovu kuću u kojoj je Marija domaćica, u kojoj nas prima kao
majka, osjećam kao svoju kuću. Posebno mi je drago što sam danas
mogao ovdje sa svima vama moliti za prvog varaždinskog biskupa
Marka Culeja. Mi svećenici često kažemo vjernicima da se mole za
nas. Vjerujem da je to posebna povezanost. Po rukama svećenika u
sakramentu krštenja i mi smo rođeni. Molimo za svoje roditelje,
ali i svećenike koji su nas rodili iz vode Duha Svetoga snagom
krštenja. A mi svećenici smo po rukama biskupa rođeni na jednu
novu službu. Zato osjećamo da su nam oni najbliži, da su nam
roditelji. Molitva nema granica, ona ide preko granica ovoga
života. Dok se spominjemo biskupa Marka, i mi prelazimo tu
granicu vječnosti. Molitva je govor ljubavi, a to je najsnažniji
znak. Svi smo mi na neki način rođeni iz ljubavi, jer Isus kaže
neka ‘molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’.
Svako svećeničko zvanje je izmoljeno. Ne znamo od koga, ali znamo
da je izmoljeno od Crkve. Ako smo rođeni po molitvama dobrih
ljudi Crkve, onda nam je potrebna i molitva Crkve da bismo mogli
živjeti i izvršiti svoje poslanje. Pomolite se za mene jer to će
biti najočitiji znak ljubavi i vjerujem da će mi po vašim
molitvama Bog dati milost da izvršim svoje poslanje – poručio je
mons. Bože Radoš.