Nakon promocije svoje prve knjige za djecu – putopisne slikovnice za djecu ‘Djeca Sahare’ u Zagrebu, putopisac i avanturist Damir Vujnovac održao je promociju i u rodnom Varaždinu u kafiću Picabia.
Putopisna slikovnica Damira Vujnovca ‘Djeca Sahare’ sastoji se od devet priča pisanih o djeci naroda Saharawi i njihovog života u izbjegličkom kampu u dalekoj sjevernoj Africi. Tekst i fotografije su autorsko djelo Damira Vujnovca, a posebna zanimljivost je fotografije ilustratorski dorađila priznata sarajevska dizajnerica Aleksandra Knežević.
Podsjetimo, 2016. Damir se zaputio se u Saharu, točnije, u izbjeglički kamp Smara usred pustinje, kao jedini hrvatski sudionik Saharskog maratona koji se održava između izbjegličkih kampova naroda Saharawi, u pustinji, na četveromeđi Alžira, Mauritanije, Zapadne Sahare i Maroka. Vidjevši da Saharawi imaju vrlo malo svoje pisane kulture, nakon povratka u Hrvatsku, pokrenuo je projekt ‘Dječji glas iz Sahare’.
Uz pomoć učiteljice iz kampa i nekolicine ljudi, prikupio je literarne radove Saharawi djece te ih objavio u knjizi ‘Glas iz Sahare’. Trojezična knjiga na arapskom, hrvatskom i engleskom, je tiskana u ukupno 1000 primjeraka. Stoga se Damir početkom ove godine ponovo vratio u Saharu i odnio 300 primjeraka natrag u kamp. Uz knjige, odnio je različite donacije, između ostalog i donaciju učenika Prve gimnazije Varaždin, koji su samoinicijativno prikupili pribor za školske potrebe Saharawi djece.
Putopisna slikovnica Djeca Sahare zapravo je svojevrsna nadgradnja ovog hvalevrijednog humanitarnog projekta.
Tijekom promocije Damir je publici nastojao približiti tamošnji život, naglasivši kako je ga gostop-rimstvo Saharawi naroda na neki način zapravo zadužilo.
– Podsjetili su me da je lakše podijeliti ako nemaš puno, a oni gotovo da nemaju ništa u materijalnom smislu. Tamo se djeca, umjesto loptom, igraju kotačima starih automobila,kamenčićima, osmišljavaju kreativne igre i vesele se sitinicama. Ono što imaju u izobilju je širok osmjeh i veliko srce pa nakon povratka kući nisam mogao prestati misliti na njih i zato sam odlučio ispričati priču o narodu koji strpljivo, već četrdeset godina čeka na povratak svojim kućama – rekao je Damir.
– Kad sam se,nakon godinu dana vratio u Smaru, dočekali su me kao člana obitelji. Čak su me i djeca zapamtila, no vjerujem da to najviše ima veze sa Kiki karamelama u kojima su prošle godine uživali pa sam dobio nadimak Karamelo! Ovogodišnja mi je misija bila upravo se posvetiti tom najmlađem dijelu saharske populacije, naučiti više o njihovom životu i prenijeti to njihovim vršnjacima u Hrvatskoj pa i šire ako to bude moguće – dodao je.
Iako je ova putopisna slikovnica tek nedavno izašla iz tiska, vlada veliki interes za nju. Da itekako može biti korisna i edukativna potvrđuje i Ministartvo kulture RH koje je otkupilo 260 primjeraka te će se štivo moći čitati u knjižnicama diljem Hrvatske.
Na pitanje vraća li se sljedećeg proljeća opet u Saharu, Damir odgovara kako će ipak napraviti malu pauzu od putovanja u taj dio svijeta, ali ako netko iz naših krajeva planira otputovati tamo, rado će svojim prijateljima Saharcima poslati i nekoliko primjeraka Djece Sahare, a neće ni izostati Kiki karamele od njihovog Karamela.
Ono što ove godine možemo očekivati u nastavku ovog Damirovog projekta je izložba fotografija, a obzirom da njegov avanturistički duh ne miruje – vjerujemo još i mnogo putopisnih predavanja i zanimljivih događaja.
