'Moj cilj nije traženje krivca za propali projekt u Aninoj ulici, već bih željela da se konačno promjeni taj suludi način projektiranja prometnica u našem gradu', kaže Marija Kovač-Schild.
O neobičnom rješenju iscrtavanja biciklističke staze u
varaždinskoj Aninoj ulici već je mnogo rečeno i
napisano posljednjih tjedana. O toj temi svoje su rekli i
građani i udruga Varaždinski biciklisti i
gradonačelnik Ivan Čehok i činilo se da je tema
zaokružena.
No nije, budući da na pitanje tko je točno ta ‘struka’, na koju
se pozvao gradonačelnik, dosad još uvijek nije odgovoreno.
Zato se o tom pitanju oglasila jedna druga stručnjakinja,
Marija Kovač-Schild, koja je precizno i detaljno
nastojala objasniti što je sve u slučaju Anine ulice pošlo
krivo, ne samo u realizaciji, već očigledno već u fazi
projektiranja, pa i planiranja.
Ona je o toj temi poslala pismo gradonačelniku Ivanu Čehoku, koje
sada objavljujemo kao otvoreno pismo.
Marija Kovač-Schild je inženjerka građevine. Radi u
Beču, gdje je od 1992. godine zaposlena u
birou za projektiranje prometnica/cesta, željeznica i
visokogradnje.
– U tih 27 godina radnog staža sudjelovala sam u projektiranju
raznih zaobilaznica naseljenih mjesta, autocesta, biciklističkih
staza, zvukobrana, horizontalne i vertikalne prometne
signalizacije, preusmjeravanja prometa kod sanacija na
autocestama itd. Osim na projektima cestogradnje sudjelovala sam
i kod projektiranja željeznica (npr. Hauptbahnhof Wien), kao i
kod nekoliko raznih projekata u visokogradnji – odgovorila nam je
Marija Kovač-Schild kad smo je upitali za njezine stručne
reference.
– U vezi Anine ulice morala sam napisati e-mail našem
gradonačelniku, jer me najviše zasmetala njegova izjava da je
‘struka rekla’. Kad bi gospodin Čehok bolje slušao i čitao
komentare naših sugrađana, znao bi što ‘struka zdravog
razuma’ kaže. Željela bih posebno naglasiti da moj
cilj nije traženje krivca za propali projekt u Aninoj
ulici, već bih željela da se konačno promijeni taj suludi
način projektiranja prometnica u našem gradu – poručila
je stručnjakinja.
U nastavku u cijelosti prenosimo njezino otvoreno pismo
gradonačelniku.
Poštovani gospodine Čehok,
neizmjerno cijenim Vaša zalaganja za obnove ulica Grada
Varaždina. Međutim, žalosno je da vezano za te radove ne
sudjelujete s građanima i ne prihvaćate njihove sugestije. Pored
ostalih i ja osobno sam Vam se obratila već 2017. godine da Vam
ukažem na loše projektiranje prometnica. Na žalost, praksa lošeg
projektiranja nastavlja se i dalje. Na novoizgrađenim kružim
tokovima u Filićevoj i Optuskoj ulici, zatim na saniranom
nadvožnjaku u Gospodarskoj ulici, vidljiva je nestručnost
projektanta. Unatoč tih nekih projektnih pogrešaka promet se može
odvijati, dok je u Aninoj ulici ta nestručnost katastrofalna za
sve sudionike u prometu i promet se ne može nesmetano odvijati.
Ovim projektom najgore su prošli pješaci jer nakon sanacije Anine
ulice ona više nije prohodna te su pješaci na više dijelova ulice
prisiljeni hodati po biciklističkoj stazi ili po kolniku, zbog
čega dolaze u rizične/konfliktne situacije s motornim i
biciklističkim prometom. Da bi se izbjegle nesreće sada možete
jedino postaviti znak ‘Zabranjeno kretanje pješaka’. Osim toga,
pješaci bi trebali imati dobru kondiciju jer su prisiljeni
preskakati preko preklopljenih parkirnih ‘štopera’ (vidljivo
na donjoj lijevoj slici). Dakle za invalidne osobe ovdje nikako
nema prolaza.
O biciklističkim stazama u Aninoj ulici dovoljno su već drugi
pisali, a ja ću još dodati svoje primjedbe.
Vozači, pozor – biciklisti!
Na gornjoj lijevoj slici vidljiv je znak prestanka biciklističke
staze, ali dalje u smjeru kretanja na desnoj slici nema znaka za
početak staze. Budući da biciklisti sa staze naglo silaze na
kolnik bilo bi preporučljivo vozače upozoriti na to znakom
upozorenja i dodatnom tablom ‘Pozor biciklisti’.
Inače, prelasci s biciklističke staze na kolnik i s kolnika
na biciklističku stazu pod oštrim kutom u Beču se ne izvode, zbog
lakog prevrtanja biciklista (navedeno jer u Beču živim i radim u
birou za projektiranje prometnica). U pravilu se prelaze rubnici
pod pravim kutom u odnosu na smjer kretanja. Na lijevoj slici je
primjer silaska biciklističke staze na kolnik, dok je na desnoj
slici prijelaz biciklista s kolnika na biciklističku stazu.
Nadalje, uvijanje biciklističke staze oko rasvjetnog stupa i
između parkiranih vozila zahtijeva dobru spretnost savladavanja
tih krivulja, dok je na križanju Prešernove i Anine ulice
potrebna akrobacija ‘skakanja’ biciklom s kolnog prelaska na
biciklističku stazu.
Iz navedenih razloga, s obzirom na trasu/konstrukciju staze,
ispod znaka za bicikliste dodajte još tablu sa natpisom ‘Vožnja
biciklističkom stazom na vlastitu odgovornost’.
U vezi s navedenim križanjem Prešernove i Anine ulice željela bih
još dodati da taktilne površine nisu pravilno postavljene.
Umjesto da slijepim osobama označe pješački prijelaz, ona slijepe
osobe vode na biciklističku stazu i prijelaz.
S druge strane ucrtani pješački prijelaz vodi na travnjak, a ne
na nogostup.
Osim toga, i same ucrtane crvene biciklističke staze na križanju
ne nadovezuju se na prijelaze kolnika.
S bojom racionalno
Ovdje bih željela napomenuti da je u Beču praksa bojanja
biciklističkih staza na isključivo konfliktnim križanjima
mobilnih sudionika u prometu, a ne označavanje staze kako se
vozila na njima ne bi parkirala. Pored toga, racionalno se
upotrebljava bojanje staze, jer su to dodatni troškovi
označavanja biciklističke staze i održavanja te boje, o čemu u
Varaždinu očito nitko ne vodi računa. Bitno je da se možemo
pohvaliti da ‘mi imamo crvenu biciklističku stazu, dok u Londonu
toga nema’, kako ste naveli u Vašoj objavi na Facebooku
popraćeno slikama iz Londona.
Pored ovih nekoliko navedenih projektnih propusta, dodat ću još i
praksu gradnje ‘brežuljkastih’ nogostupa, koji se spuštaju
na kolnik kod kolnih prilaza, a izraženi su visokim rubnicima. Na
donjoj lijevoj slici vidljiv je niski rubnik i ravan nogostup
prije sanacije Anine ulice, a na desnoj slici je novoizgrađeni
visoki rubnik i ‘brežuljkasti’ nogostup. Upravo zbog takvih
nogostupa tražila sam, kao što sam na početku navela već 2017.
godine, prijem kod Vas, ali umjesto Vas primio me gosp. Avar i
bio je prisutan gosp. Krajcer. Pročitala sam u raznim komentarima
na Facebook stranicama da se i drugi žale na takve nogostupe.
Brežuljkasti nogostupi
Na moje pitanje u vezi ‘brežuljkastih’ nogostupa,
odnosno zašto se grade tako visoki rubnici, gosp. Krajcer je
odgovorio da je to zato ‘da se spriječi parkiranje vozila na
nogostupe’. No prema praksi parkiranja u gradu to očito nema
nikakvog učinka.
Gosp. Krajcer je također rekao da se spuštanje rubnika kod
kolnih prilaza izvodi ‘zbog vozila, kako se ona ne bi oštetila
prilikom silaska s nogostupa na kolnik i obrnuto kada ulaze i
izlaze u dvorišta’.
U Aninoj ulici se prema gore priloženim slikama čak i kod ulaza
za pješake nogostup spustio na kolnik. A suprotno propisu
odvodnje nagnut je prema kući, a ne prema ulici gdje se nalazi
odvodni šaht.
Po bregu gor pa dol
Očito nije od nikakve važnosti da na tim
‘brežuljkastim’ nogostupima pješaci ‘lome’ zglobove,
kao ni to da biciklistima pozli od vožnje ‘po bregu gor pa
dol’ (prepisano iz jednog komentara), jer su oni manje važni
od automobila koje posjedujemo.
I upravo to je ključni problem u Gradu Varaždinu, da se za
dobrobit vozila grade široki kolnici, spuštaju nogostupi,
oduzimaju zelene površine za parkirna mjesta, čak se i nogostupi
sužuju za parkirna mjesta.
I dok je u Gradu Varaždinu auto na prvom mjestu kod projektiranja
prometnica, u Beču se radi upravo suprotno: sužuju se kolnici,
smanjuje se broj voznih traka, izgrađuje se biciklistička mreža,
poboljšava se prohodnost grada kao i javni prijevoz u gradu, a
sve u cilju smanjenja broja motornih vozila u gradu a time i
smanjenja zagađenja grada ispušnim plinovima. Prema tome, iako
Beč nije puno udaljen od Varaždina, i unatoč tome da Varaždin
zovu još i mali Beč u pogledu prometnica mi smo dva potpuno
suprotna svijeta.
Zaustavite bagere, prekontrolirajte planove
Gospodine Čehok, zamolit ću Vas da u Vašim komentarima navedete
projektanta i informaciju koja struka je odobrila planove
sanacije Anine ulice, budući da prema gore navedenom ta struka
nema nikakve veze s izgradnjom prometnica.
Neosporno je da se sada u Gradu Varaždinu saniraju ulice, kao što
ste i obećali u Vašoj predizbornoj kampanji, no na žalost s ovim
timom nestručnjaka može se reći da se sada u pogledu prometa
napravilo više štete nego poboljšanja (primjer Anine ulice).
Uzeli ste tempo saniranja ulica kao da se sa nekim utrkujete, a
to Vama nije potrebno jer Vas građani cijene i znaju zašto su Vas
birali. Zato apeliram na Vas da zaustavite bagere i
prekontrolirajte planove za dobrobit svih učesnika u prometu.
Anina se ne smije više ponoviti
Promijenite svijest i počnite sanirati ulice za pješake, koji su
najnezaštićeniji sudionici u prometu da upravo oni imaju dovoljno
pješačkih površina i da im se omoguće najkraći putevi kretanja.
Primjer Anine ulice, u kojoj se smanjila pješačka površina, ne
smije se više ponoviti.
Zatim, od velike važnosti je i planiranje biciklističke mreže u
Gradu Varaždinu.
Na žalost do sada u Gradu nisam primijetila kvalitetne
biciklističke staze. Možete ih iscrtati i obojati u svim bojama,
ali ako one nisu vozne biciklistima, to neće ništa koristiti.
I u Beču se rade greške, ali i ispravljaju
Ovim dopisom ne želim nikome docirati niti sebe isticati, ali
isto tako ne mogu dopustiti da se kod promašenog projekta poput
Anine ulice od građana radi ‘bedake’ jer je to ‘struka rekla’. A
ponajviše zato što upravo građani, osim što snose troškove svih
promašenih investicija, moraju s time i živjeti.
Također mojim napomenama ne želim favorizirati projekte u Beču
jer se i ovdje rade greške, ali za razliku od Varaždina ovdje se
te greške ispravljaju.
Uzimajući u obzir sve kritike vezane za sanaciju Anine ulice i
dosadašnje nesreće koje su se dogodile zbog nestručnog
projektiranja u toj ulici, pitam Vas što se još treba dogodi da i
Vi sami uvidite da se taj promašaj pod hitno mora ispraviti.
Srdačan pozdrav
Marija Kovač-Schild