Nikad nije bio 'veliki šef' koji se šminkao. Bio je prvi među jednakima i uvijek je radio najviše od svih.
Otišao je Vladimir Premuž. Vlado, Vladek, Krtek.
Još jedan medijski djelatnik koji je na ‘onaj svijet’ otišao
prerano, čak i prije 60. rođendana. Priključio se nizu svojih
kolega i prijatelja koji su otišli ‘prije vremena’.
> Preminuo Vladimir Premuž – istaknuti medijski djelatnik i
sportski radnik
A medijski posao Vlado je poznavao do najsitnijeg detalja, iz
jednostavnog razloga jer je radio na gotovo svim mogućim
pozicijama i u medijijima različitog tipa – dnevnim, tjednim,
magazinima, lokalnim, nacionalnim, međunarodnim… I to kao
novinar, kolumnist, dopisnik, urednik, glavni urednik, izvršni
urednik, voditelj marketinga, suvlasnik… Ima toga još. Niz
njegovih pozicija bio je stvarno dugačak, kao što je bila velika
i njegova velika energija koja mu je sve to donosila.
Od ‘selskih utakmica’ do Kupa UEFA
Životna energija krasila ga je od mladih dana, kada je angažirano
počeo raditi kao mladi sportski novinar, prenašajući tako svoju
najveću strast i ljubav – sport i rukomet, vrijedno na papir,
kreirajući materijale za povijest.
A u novinarski posao ga je uveo Ivica Vukotić.
Od njega, ali i svih drugih starijih, upijao je kao ‘spužva’,
svjedočili su. Bio je i iznimno talentiran, u svijetu sportskih
novinara odskakao je svojim poznavanjem sporta, ali i stilom.
S njim je počinjao i fotograf Vladimir Mrak,
koji je cijelu karijeru i život ostao povezan s
Vladekom.
– Uh, strašno je teško, bili smo jako povezani. Pamtim da nam je
prvi zajednički novinarski posao bila Novogodišnja utrka. Za SN
reviju. Sjećam se da je bilo jako hladno, a nekad nije bilo
Interneta, niste mogli dobiti rezultate na mail, morali
ste sve napisati i prepisati, paziti da se ne pogriješi, jer nije
bilo popravka – prisjeća se Vladimir Mrak.
Sportske novosti tada su imale i svoje lokalno izdanje Sport u
vašem gradu, a nakon te Novogodišnje utrke Vlado i Vlado prošli
su brojne terene, ‘selske’ utakmice. Premužu to nikad nije bilo
teško, jer je znao da se i u najmanjim sredinama ljudi trude i
koliko im znači da budu viđeni u novinama. Jednako važne bile su
mu utakmice Trnja i Zelengaja, kao i europske utakmice Varteksa,
nije radio razliku.
Pisao je pitko, tečno, hrabro, a rijetko je zapadao u čestu zamku
da ‘ego’ prevlada temu ili sugovornika o kojem piše.
Novi Varaždinec – njegovo ‘čedo’
Imao je talenta i za uređivački posao, znao je sjajno prepoznati
priču. Najviše je to došlo do izražaja u Varaždinskim vijestima,
gdje je vrlo brzo napredovao, postao urednik sportske rubrike.
Bile su to ‘zlatne’ godine Varaždinskih vijesti, i po prodaji i
po prihodima, a za to je Premuž, s Ernestom
Fišerom i Antunom
Klarićem, bio jedan od najzaslužnijih.
No nije se time zadovoljio, tražio je nove izazove pa je zato
pokrenuo novi projekt, stvorio novi tjednik, koji je trebao
konkurirati Varaždinskim vijestima. Novi
Varaždinec bio je njegovo ‘čedo’, s partnerima
Ivicom Kruhobercem iz Varaždinskih vijesti te
vlasnicima VTV-a Marijanom Varovićem i
Zlatkom Pocedulićem pokrenuo je Novi Varaždinec.
Bio je to prvi medij u Varaždinskoj županiji koji je pokušao
zaista biti neovisan u svojem pisanju. Nije trajao dugo, ali
ostao je zabilježen cijeli niz značajnih novinarskih priča, čak i
nekih pravih istraživačkih tema, nezabilježenih dotad u
varaždinskim medijima.
No nije Vlado bio ‘veliki šef’ koji se šminkao. Bio je prvi među
jednakima, a radio je najviše od svih, ostajao do kasnih
večernjih sati uz svoju ‘makinjetu’.
Nije izdržalo duže od godine dana, financijski teret bio je
prevelik, a novine su kasnije dvaput mijenjale vlasnike, da bi se
danas zvale Regionalni tjednik.
Do kraja svoje novinarske karijere zadržao se u krugu Varaždinske
televizije, koja se upravo za njegovog mandata počela brendirati
kao VTV televizija. A upravo je Premuž jedna od najzaslužnijih
što je Varaždinska televizija nadrasla svoj lokalni karakter i
postala regionalna televizija. Između ostalog, stekli su i
regionalnu koncesiju.
Vrijedan mentor i učitelj
Bio je i vrijedan ‘učitelj’ mladima, u svojoj karijeri odgojio je
odnosno sudjelovao u odgoju desetaka mladih novinara, snimatelja,
urednika, grafičara. Svi su od njega mogli naučiti, jer je toliko
mnogo znao, a znanje je i nesebično davao.
Tijekom cijele svoje karijere Vlado nije stajao, bio je neumoran,
imao brdo ideja, a tek ga je zloćudna bolest posljednjih godina
malo usporila.
Čak i tijekom bolesti nije stvari gledao crno. Kad god smo ga
usreli, uvijek je ostavljao nadu i razilazio se s osmijehom.
Uvijek je bio iskren, pažljivo razgovarao s ljudima, svatko ga je
volio sresti.
– Nikad nije gubio nadu, brinuo se za ljude oko sebe. Imao je
ogromnu energiju, a bio je i veliki pozitivac. Nas dvojica smo se
uvijek sve dogovorili u sekundi. Bili smo i povezani kumstvom.
Iako sam ja deset godina stariji, to se nije vidjelo. Volio je
moju djecu kao svoju i nedostajat će jako – rekao je Vladimir
Mrak.
Bio je i neumoran sportski djelatnik, ponajviše rukometni, a i tu
je pokretao stvari, pa je tako njegov projekt RK
Banfica, klub koji je pokrenuo. Kasnije je bio aktivan u
Varteksu, potom u Varaždinu 47.
Na JUPEA-i dobio nadimak Krtek
Pamti se i rad na JUPEA-i, gdje je i dobio
nadimak Krtek, upravo po maskoti ovog natjecanja – krtu. A takvih
projekata je bilo još desetak nakon JUPEA-e. Sve ih je Vladek
odradio savršeno, perfekcionistički, ali s osjećajem za vođenje i
motivaciju ljudi. U pravom trenutku znao je reći pravu riječ,
smiriti nekoga, približiti se svakome. Bio je prava očinska
figura.
A to je bio tek dio njegovih funkcija. Bili su tu i
Lionsi pa stručne udruge i u tom krugu ostavio
dubok trag. Iako se nikad nije nametao, svugdje je ostavio trag,
na svakog ostavio dojam. Bio je baš ‘cool’ tip. I zato će
nedostajati. A posebice nama koji smo imali prigodu s njim raditi
i od njega učiti.
Falel buš, Vladek.
Njegovoj obitelji, rodbini, prijateljima iskrena sućut.
Posljednji oproštaj od Vlade Premuža bit će u ponedjeljak (16.
rujna) u 14:30 sati na varaždinskom groblju.
Tog će dana prije sprovoda, u 12 sati, u palači Herzer biti
održana komemoracija.