Kao dijete prošao je težak život i mnoge nevolje, što je učvrstilo njegovo tijelo i duh te ga dovelo do ovako duboke starosti
– Imam 97 godina, ali baš nedavno sam se obračunao s dva lopova.
Vidio sam ih kako ulaze kroz prozor. Zatrčao sam se za njima,
povikao, a oni su potom pobjegli, rekao je August
Košak za 24sata.
U Općini Gornji Mihaljevec ima podosta dugovječnih stanovnika, a
jedan od njih je i August (97) iz Vukanovca, koji izgleda kao da
nema ni 70, a duhom, intelektom, brzinom i spretnošću podsjeća na
tridesetogodišnjake.
Kao dijete prošao je težak život i mnoge nevolje, što je
učvrstilo njegovo tijelo i duh te ga dovelo do ovako duboke
starosti.
– U osnovnu školu sam krenuo sa sedam godina te sam završio
četiri razreda. Do prije polaska u školu sva moja braća, sestra i
ja nosili smo haljine na golo tijelo. Nije bilo novca za nešto
drugo. Meso smo jeli samo nedjeljom. Tek kad sam krenuo u školu,
dobio sam prve kratke hlače. Često sam hodao i bos. Nakon
završetka četvrtog razreda, s nekih 10 godina i par mjeseci, išao
sam u službu. Čuvao sam krave na ispaši jednom čovjeku u
obližnjem Dragoslavec Bregu.
S 18 godina krenuo sam u Njemačku za poslom. Tamo sam ostao
godinu i pol, a tada su me povukli doma Mađari radi vojske. No
nisam htio ići, pa sam se sakrivao po tuđim stajama. Tri puta su
me uhvatili, a ja sam im tri puta pobjegao. Ne vjerujem da bih
preživio rat. Kasnije sam išao u Titovu vojsku, koju sam služio u
Zagrebu i Zadru punih 30 mjeseci – priča nam svoju životnu priču
August, koji se po povratku iz vojske oženio. Supruga mu je
preminula prije 19 godina.
Od
njezine smrti August živi sam u obiteljskoj kući i brine se i
dalje o svemu. Doručak i večeru priprema sam, ponekad i ručak, a
katkad mu ručak donese mlađa kći Zdenka, koja
živi u Čakovcu. A starija kći Ivanka živi u
Sloveniji i također s obitelji povremeno obilazi oca.
Osim dvije kćeri, August ima tri unuka te pet praunuka. Iako je
nekad imao i vinograd i puno polja koja su obrađivali supruga i
on, danas August obrađuje samo vrt, u kojem ima raznovrsnog
povrća.
Do
nedavno je imao i auto, ali i veliki traktor, koje je prodao, a
zadržao za svoje potrebe mali traktor, kojim kosi travu i koji mu
služi da nešto preveze. Bez ikakvih problema popeo se na traktor
i provozao njime po dvorištu, koje je prethodno lijepo pokosio i
uredio. Do 2013. godine hranio je još krave i bikove, a onda ih
je na svoj rođendan sve prodao.
– Ujutro si za doručak pripremim bijelu kavu, a navečer čaj, u
koji ulijem decilitar vina. Drugo ne pijem. Volim pojesti za
ručak dobar gulaš, pileće meso s umakom, grah i sličnu hranu sa
žlicom. Bez problema se još vozim na biciklu. Ustajem oko 10 sati
ili čak još i kasnije, a liježem katkad oko 11 sati. Volim
čitati. Svaki tjedan kupim i pročitam lokalne novine, a kad ne
vidim s naočalama, uzmem povećalo – veselo nam govori August.
Voli kad mu netko dođe u posjet, ali i on voli otići nekamo
traktorom ili biciklom u posjet ili trgovinu, da mu vrijeme brže
prođe. Kaže da je najbolji savjet za dugovječnost svaki dan
se kretati i pomalo raditi, pa on cijeli dan prohoda po kući,
dvorištu, vrtu ili ode do trgovine.
Nažalost, mnogi njegovi prijatelji i vršnjaci već su davno umrli,
ali kako je vesela i vedra duha, lako mu je uklopiti se i družiti
se i s puno mlađim ljudima od njega. Nikad nije bio bolestan,
uvijek je imao niski tlak i samo ponekad ga malo omete išijas,
pišu 24sata.
