Taj scenski pothvat izveo je pomlađeni dramski ansambl HNK u Varaždinu, a zahvaljujući glumcu Tomislavu Lipljinu i redatelju Vladimiru Geriću.
25.10.1824. Obnovljena zgrada na uglu Stepinčeve ulice 1. i
Pavlinske ulice, u kojoj je danas smještena turistička agencija
Varaždintours, sagrađena je 1824. godine. Visoku prizemnicu s
mansardnim prozorima na zatrpanom sjevernom grabištu sagradio je
bravarski majstor Karolous Part a od njega je kuću kupio
zvonoljevač Antonius Fill. Sredinom 19. stoljeća
u toj zgradi varaždinski tiskar Josip plemeniti
Placer uredio je tiskaru koja rado sve do 1922. godine
kada je preseljena u Zagreb.
25.10.1899. U Varaždinu je utemeljena časnička brigadna
konjanička škola koju su morali pohađati budući časnici ulanske i
dragunske pukovnije stacionirane u Varaždinu. Dugo godina
voditelj škole bio je major Artur plemeniti
Dreger. Na prijelazu 19. u 20. stoljeća Varaždin je
snažno vojno središte u kojem je više od deset posto stanovništva
pripadalo vojničkom staležu: od 13000 žitelja u gradu čak 1400 je
bilo vezano uz vojsku.
25.10.1993. Izvedena je povijesna premijera predstave
kajkaviziranog Shakespearea ‘Puno larme a za ništ’. Taj scenski
pothvat izveo je pomlađeni dramski ansambl HNK u Varaždinu, a
zahvaljujući glumcu Tomislavu Lipljinu i
redatelju Vladimiru Geriću. Tomislav Lipljin bio
je prvi prerađivač koji se usudio pretočiti jedno djelo Williama
Shakespearea u nestandardno hrvatsko narječje – kajkavštinu.
Glazbu za predstavu potpisao je Dragutin Novaković –
Šarli, a scenografiju Goran Merkaš. Ovom praizvedbom
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu je dostojno obilježilo
120. obljetnicu izgradnje svoje kazališne zgrade.
25.10.1985. Svečanoj akademiji u čast Dana dobrovoljnih davalaca
krvi, održanoj 25. listopada 1985. godine nazočili su brojni
davaoci i aktivisti organizacija Crvenog križa iz općine Varaždin
te gradova pobratima: Radovljice (Slovenija), Sarajeva (BiH),
Rijeke, Maribora (Slovenija) i susjedne Mađarske. Svečanost je
otvorio Slavko Tušek, predsjednik Općinske organizacije Crvenog
križa Varaždin. Na svečanosti su višestrukim davaocima i
aktivistima dodijeljena priznanja i značke Crvenog križa
Hrvatske. Kulturno – umjetnički dio programa izveli su učenici
Prve i Pete osnovne škole te članovi OKUD-a Milica Pavlić – Kata.
Prva mjerenja vremena bila su pomoću sunčanih i pješčanih
satova. Satovi s utezima, iz kojih su se razvili današnji satovi,
nastali su u srednjem vijeku i bili postavljeni na gradskim
tornjevima, crkvama i drugim javnim mjestima. Tek u 16. stoljeću
razvojem satnog mehanizma satovi se počinju koristiti u privatnim
kućama. Osim što su prikazivali točno vrijeme, satovi su
pravljeni kao ukrasni predmeti – dio namještaja u stilovima
vremena kada su nastali – rokokoa, klasicizma,
bidermajera. Prve škole za urare u Hrvatskoj pojavile su se u
19.stoljeću a među njima bila je i ‘varaždinska škola’ koju
je u Ogulinu utemeljio Ivan Briksi. U Varaždinu najstariji javni
satovi sačuvani su na Župnoj crkvi svetog Nikole, Gradskoj
vijećnici i sunčana ura na Franjevačkoj crkvi.