Neke crtiće koje smo gledali tijekom odrastanja znamo se prisjetiti, no većinu njih ne možemo nigdje pronaći osim na snimkama na YouTubeu
Neke pomalo zaboravljene smo stavili na popis s onima kojih se
gotovo svi sjećaju.
‘Nick Praskaton’
Lik Nick Praskatona predstavljen je kao sposoban i učinkovit
privatan detektiv. Njegova jedinstvenost predstavljena je u
njegovim osjetilima, sposobnošću zaključivanja, pamćenju i
velikim znanjem o raznim područjima. Njegova uzrečica je
‘kombiniram’, a uvijek je odjeven u prepoznatljivo zeleno
karirano odijelo s istim kačketom, a u ustima mu je gotovo uvijek
lula. Lik originalno nazvan Nick Knatterton prvo
je nastao za njemački strip koji je počeo izlaziti 1950.
godine, a 1977. godine pojavio se i crtani film, piše
miss7.
‘Cipelići’
U originalu crtić nazvan ‘The Shoe People’ prvi put je prikazan u
Velikoj Britaniji 1987. godine. Autor je inspiraciju za crtić o
cipelama dobio je primjećujući kako o ljudskoj osobnosti
može dosta toga spoznati gledajući samo njegov stil i cipele.
Tada je smislio i likove za priču. Milek Čižmić je lik policajca
u Cipelgradu, a ostali likovi su klaun Čarli, Skituljac –
iznošena čizma s rupom, Devetar Cokulić nekad vojni
zapovjednik koji i dalje misli da je u vojsci, Pirueta –
balerina koja voli plesati, Šljapko Lokvić gumena čizma, Bebač
Bucko je beba kao što mu i ime govori, Lopuža te Hilda Van Der
Klompa, nizozemska klompa koja živi u vjetrenjači i govori
lošim naglaskom.
‘Graškograd’
‘Graškograd’ ili u originalu ‘The Poddington Peas’ nastao je po
uzoru na slikovnicu, a uvodna glazba nas uvodi u svijet
Graškograda, a išla je ovako ” U jednom vrtu među cvijećem,
sićušan grad se sakrio, u njemu žive mala bića, kažu da
Graškograd je to. To znamo samo ti i ja, haj’mo ih posjetiti sad,
i vidjet ćete sitno zrnje i njihov Graškograd!”.
Mala zelena bića stanuju u ‘dnu vrta’, a 34 lika imena su
dobila na osnovu posla koji obavljaju u Graškogradu. Likovi
se s vremenom sprijatelje i počnu pričati priče o svojim
avanturama, a kao i u drugim crtićima, i ovdje ima negativaca,
ovi žive na vrhu brda iznad Graškograda u svom starom
dvorcu.
‘Moje tijelo’
Francuska televizijska serija koja je na djeci prihvatljiv način
objašnjavala funkcije ljudskoga tijela. Glavni glumci su
eritrociti, leukociti, bakterije, virusi …
Na slikovit i maštoviti način crtić objašnjava složene
znanstvene i biološke radnje koje se odigravaju unutar ljudskog
organizma, otvarajući istovremeno i pitanje odnosa ljudi i
životinja te lanca života i zakona prirode. Kao metafora borbe
čovjeka za očuvanje vlastitog zdravlja, vojska Stanica, Vitamina
i Leukocita pod vodstvom Maestra suprotstavlja se zlim i opasnim
Virusima i Bakterijama koje prijete našem organizmu.
Posebno nas je razveselila vijest da se crtić Bilo jednom…
ljudsko tijelo sada može pogledati i na Netflixu pod engleskim
nazivom Once upon a time… Life!
‘Vampir Ernest’
Mnogi se sjećaju crtića o malenom vampiru koji je rođen sasvim
slučajno. Epizode su bile vrlo kratke i trajale su oko 2 i
pol minute, a na našoj televiziji su se prikazivale prije
Dnevnika. U tim epizodama mogli smo vidjeti što ovaj simpatični
vampir sanja svake noći u svom lijesu i što ga svaki put trgne iz
sna. Osim sadržaja, francuski crtić imao je super glazbenu
podlogu i zabavne preokrete.
‘Nogalo’
‘Nogalo’ je hrvatski crtić koji je osmislio Ivica Šegvić. Priča
je to o plavom simpatičnom biću kojem su noge i glava jednakog
oblika te im često zamjenjuje mjesta. A osim simpatičnog lika i
njegovih dogodovština, pozadinska pjesma je vesela i može
oraspoložiti svakoga.
‘Pingu’
Popularni animirani film prati zaigranog pingvina koji
živi s roditeljima na Antarktici. Zanimljivo je bilo to
što su likovi i scenografija bili napravljeni od plastelina.
Likovi nisu govorili nego su mrmljanjem i životinjskim pokretima
pričali priču koju je svatko mogao interpretirati kako je
htio. Iz epizode u epizodu, Pingu nas je zabavljao i držao
prikovanima uz televizor.
‘Zvonko’
Iako ovaj crtić u redizajniranom izdanju možemo i danas gledati,
u djetinjstvo nas vraća verzija uz koju smo odrasli. Crtić prati
pustolovine Zvonka, malog lutka rumenih obraza i
plave kape koja je imala zvonce, koji živi u zemlji igračaka.
Osim po zvoncu, svi ga prepoznaju i po njegovom automobilu.
Prijatelji su mu Uško, Medić i Ljutić, a ako im je potrebna
pomoć, Zvonko odmah uskače u svoj auto i odlazi prema njima.
Jedna od najprepoznatljivijih uvodnih pjesama je upravo za
ovaj crtić- ”Zvonko, taj mali lutak vozi auto pravi! Zvonko! Sa
svojom plavom kapom zvoni po cijeli dan i njega svatko zna! I
Uško je stari opet tu i Medić i Ljutić su i sve su lutke
prijatelji u dobru i u zlu!”.
‘Virgul’
Glavni lik ovog crtića je na prvi pogled sasvim obična beba, no
riječ je o sposobnom i vragolastom dječačiću koji samo čeka kad
će njegova mama izaći iz sobe kako bi se on mogao iskrasti iz
svog krevetića i krenuti u pustolovinu. Tako smo mogli vidjeti
kako isprobava svoje izume s prijateljicom, pokazuje impresivno
znanje iz matematike ili se jednostavno ponaša kao odrasla
osoba. Njegove avanture završavaju kad se pojavi mama.
‘Brum’
Brum je automobil koji voli voziti po gradu sam ako je
sunčan dan, a tako sudjeluje u raznim pustolovinama kao što je
lov na kriminalce te ples s ljudima. Osmišljen je tako da se
za vrijeme njegovih pustolovina po gradu otvaraju i zatvaraju
vrata kao i poklopac motora, okreću se i trepere farovi. Svaka
epizoda počinje i završava na isti način – Brum se nalazi u
muzeju automobila. Svako jutro kreće istraživati grad, a svaku
večer se vraća u muzej.
‘Mali leteći medvjedići’
Hrvatsko-kanadska crtana serija nastala u
koprodukciji Zagreb filma i CinéGroupea, jedna od
najuspješnijih hrvatskih crtanih serija prodana u stotinjak
država.[1] Izvorno se prikazivala
početkom 1990-ih uz višemilijunsku gledanost
u Kanadi i
državama Srednje i Jugoistočne Europe, gdje se
nekoliko puta ponovno prikazivala na nacionalnim televizijama.
Autor i začetnik serije je Dušan Vukotić koji je
pozvao Peru Kvesića na izradu crtića za inozemstvo.
Zahvaljujući Vukotićevim poznanstvima, ostvarena je koprodukcija
s Kanadom. Dotad su prve epizode već stekle zavidnu popularnost
na području Jugoslavije, a izdan je i album sa samoljepljivim
sličicama i nekoliko slikovnica.