U velikom intervjuu, između ostalog, osvrnula se na svoj tridesetogodišnji rad s učenicima, budućnosti glazbene struke te imali li u Varaždinu prostora za dizanje Glazbene škole na višu razinu.
Profesorica u Glazbenoj školi Varaždin Dada Ruža
iza sebe ima vrlo uzbudljivo i dinamično razdoblje.
Veličanstvena ‘Carmina Burana’ izvedena pred tisućama Varaždinaca
pod njezinom dirigentskom palicom na obali rijeke Drave ostala je
svima u sjećanju. U razgovoru s njom prisjetili smo se priprema
za dvije izvedbe te kakvo je stanje sada kada su se dojmovi posve
slegli.
Između ostalog, osvrnula se na svoj tridesetogodišnji rad s
učenicima, budućnosti glazbene struke te imali li u
Varaždinu prostora za dizanje Glazbene škole na višu
razinu.
U velikom intervjuu pročitajte razmišljanja Dade Ruže.
Pripreme za ‘Carmina Burana’ bile su duge, a na kraju,
nakon dvije izvedbe, sudeći po reakcijama mnogobrojne publike i
izuzetno uspješne. Kako ste vi doživjeli proces rada s učenicima,
a zatim i konzervatorijem iz Maribora?
U pedagoškom radu mnogo se govori o tome da učenicima treba dati
motivaciju. Ja bih tome dodala da u umjetničkoj pedagogiji treba
još i više, treba dati inspiraciju. Mi koji
podučavamo klasičnu glazbu sretni smo da imamo veliku
količinu glazbenih djela koja su nastala kao plod inspiracije i
oblikovana su velikim skladateljskim umijećem. ‘Carmina
burana’ jedno je od takvih djela.
Ako dobro proučimo partituru, možemo postići protok te
inspiracije od notnog zapisa preko izvođača do publike. Budući da
je ta kantata u tehničkom smislu vrlo zahtjevna i za odrasle
glazbenike, a kamoli za učenike glazbene škole, bila sam od
početka svjesna da će trebati uložiti dosta dodatne energije, a
osobito kad je pala odluka da se od dvije verzije kantate, od
kojih je prva uz pratnju dvaju klavira i udaraljki, a druga uz
pratnju simfonijskog orkestra, izvede druga, puno zahtjevnija
verzija.
U toj odluci presudnu je ulogu imao profesor Slavko
Magdić koji je vjerovao da učenici to mogu, i bio je u
pravu. Pripreme našeg Mješovitog zbora počele su tako da smo u
sklopu našeg tradicionalnog Fašničkog koncerta izveli jedan
stavak. Pratili su nas profesori Lea i
Predrag Šantek na dva klavira te učenici na
udaraljkama. Nakon toga radili smo jedno vrijeme na dva
kolosijeka i nastojali uskladiti vježbanje za prethodno
isplanirane nastupe s čitanjem ‘Carmina burana’. Uz nešto
dodatnih proba, uspjeli smo sve napraviti te smo prije odlaska na
ljetne praznike prošli ‘u grubo’ cijelu partituru. Termin
koncerta bio je određen za sredinu rujna iz više razloga.
Tada je pala odluka da će se koncert održati na
otvorenom?
Naime, u Varaždinu nema koncertnog prostora u koji bi stao
tako velik ansambl pa je odlučeno da koncert bude na otvorenom.
Zatim, prvobitna namjera da koncert bude na proljeće nije bila
ostvariva zbog ranije dogovorenog projekta mariborskog
Konzervatorija. Sredinom rujna bio je ‘zadnji vlak’ za
izvedbu na otvorenom. Uza sve to, došla je i odluka da nastava u
rujnu ne počne prvog ponedjeljka kao obično, nego
drugog.
Dakle, trebalo je početi s probama prije početka nastave, a to je
valjalo dobro pripremiti, organizirati, dogovoriti s roditeljima,
riješiti problem učenika putnika koji u to vrijeme još nisu mogli
koristiti pravo besplatnog prijevoza u školu, a kojih kod nas ima
mnogo. No, oko ideje da se izvede ‘Carmina burana’ postignut
je široki konsenzus i sinergija svih zainteresiranih strana. Tako
smo odmah početkom rujna uspješno krenuli sa svakodnevnim
probama.
Iako ljetni praznici ponekad puno toga ‘izvjetre’ iz
učeničkih glava i prstiju, u slučaju ‘Carmina burana’ u tim
je glavama i prstima ostalo vrlo mnogo. Već u prvom tjednu
održali smo i prvu zajedničku probu našeg i mariborskog orkestra
koja je bila iznenađujuće dobra. Uopće, cijeli je projekt donio
mnoga ugodna iznenađenja koja su prevladala sve ono za što smo se
pribojavali da bi moglo biti nepovoljno.
Kad smo počeli uklapati različite ansamble u jednu cjelinu, sve
se to odvijalo na vrlo prirodan i spontan način, kao kad
upoznajete neku novu osobu i ubrzo imate dojam da je poznajete
oduvijek. U zborskom korpusu imali smo ukupno četiri zbora.
Problem koji me je zabrinjavao bila je dionica muškog zbora, vrlo
zahtjevna za adolescentske glasove srednjoškolaca.
Pridružio vam se i varaždinski zbor Chorus
angelicus.
Vrlo sam zahvalna da nam se pridružio Chorus angelicus, ne samo
zbog doprinosa zrelih muških glasova, nego i zbog činjenice da je
ideju o izvedbi ‘Carmina burana’ prvi pokrenuo upravo
dirigent tog zbora Anđelko Igrec još prije
nekoliko godina, ali tada se nisu stekli svi potrebni uvjeti da
se ta ideja ostvari. Također, od velikog je značaja bila i
činjenica da su u Mješovitom zboru mariborskog Konzervatorija uz
učenike pjevali i profesori.
Tko je još sudjelovao, osim vas i učenika, u pripremi
izvedbe iz Glazbene škole Varaždin?
Sudjelovao je i Dječji zbor naše škole koji je ove godine
promijenio dirigenta. Naime, kolega Tomislav
Cvrtila, koji je niz godina izvrsno vodio zbor, dobio je
mjesto na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, a zbor je preuzela
kolegica Rosana Cepanec Dugandžić koja je odmah
prihvatila nekoliko vrlo eksponiranih nastupa te odgovorila tim
zahtjevima na najbolji način.
Što se tiče varaždinskog dijela orkestra, moram zahvaliti kolegi
Nikoli Novaku koji je pripremao puhače, kolegi
Stanislavu Muškinji koji je radio s
udaraljkašima, te profesoru violine Miljenku
Pohuleku koji nam je dragocjenim savjetima pomogao
riješiti probleme vezane uz tehniku sviranja. Manji dio orkestra
činili su i profesori obiju škola te profesionalni orkestralni
glazbenici.
To je bilo potrebno prvenstveno zbog toga što se instrumenti
poput engleskog roga i kontrafagota ne podučavaju na glazbenim
školama, kao i zbog potrebe da se popune dionice za koje je bilo
potrebno više iskustva nego što imaju sadašnji učenici obiju
škola, a to su bile dionice 1. oboe, 4. roga, dva fagota i dva
klavira. Gudački korpus sastavljen je po načelu da učenici
sviraju na prednjim pultevima te da ih nekoliko profesora
podržava sa stražnjih pulteva. S obzirom da gudači u orkestru
uvijek sjede po dvoje za jednim pultom, rasporedili smo ih tako
da sjede zajedno po jedno sa svake škole.
Osnovna je ideja bila ta da u svakoj sekciji budu zastupljene
obje škole i da se postigne što bolja kohezija kako kod
muziciranja, tako i kod uzajamnog upoznavanja, surađivanja i
druženja.
Pripremali ste se i u velikoj koncertnoj dvorani
Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Završni dio priprema počeo je u velikoj koncertnoj dvorani HNK
koja je cijela, uključujući i pozornicu i prostor za publiku,
bila ispunjena s oko 300 izvođača. Šlag na tortu donio je dolazak
solista, sopranistice Ivane Lazar, tenora
Danila Kostevšeka i baritona Armanda
Puklavca. Radi se o troje majstora svoje umjetnosti koji
su izvrsno izrazili karakter svojih solističkih uloga. Na kraju,
i ono što nije bilo u našim rukama, a to su vremenske prilike
zbog kojih smo pomalo strepili, bilo je na našoj strani. Nije
bilo ni vjetra koji bi nam otpuhao note u Dravu, ni kiše koja bi
nas otjerala s pozornice, ni hladnoće od koje bismo mogli ostati
promukli pred drugu izvedbu u Mariboru. Nakon svekolikog napora,
imali smo i puno sreće.
Održale su se dvije izvedbe – planirate li ‘Carmina
Burana’ ponoviti još koji put ili je ta priča
završena?
Dvije izvedbe u nizu dale su nam krila i osjetili smo da bismo
mogli napraviti i veću turneju. Međutim, nastava je počela, i to
u prvom tjednu bez učenika koji su bili angažirani na višesatnim
probama i nastupima. Trebalo im je omogućiti da nadoknade
propuštenu nastavu i da se malo odmore od vrlo zahtjevnog rada u
ansamblu.
Ponavljanje projekta zahtijevalo bi da se ponovno skupe sudionici
koji su se razišli na razne strane, da se ponovno zarotira velika
i zahtjevna organizacija i logistika koja je pratila ovaj projekt
i izvrsno je funkcionirala, zahvaljujući angažmanu
Koncertnog ureda i obiju škola. I napokon, taj je projekt i
u financijskom smislu sve, samo ne jeftin. No ipak, nemamo pravo
tvrditi da je priča završena. Suradnja koja je u ovom projektu
doživjela svoju premijeru pokazala se vrlo perspektivnom i
vjerujem da će se nastaviti.
Može li se kroz ovakve ambiciozne projekte neutralna
publika glazbeno odgajati? Ovdje se radilo o kantati, a prilike
za slušati toliko glazbenika na pozornici u Varaždinu ipak
se nema svaki dan (da ne kažem nekoliko puta godišnje – izuzev
Varaždinskih baroknih večeri).
U tridesetak godina mojeg rada ovo je bio najveći projekt, i to
ne samo zbog brojki od oko 300 izvođača na sceni i oko 6000
slušatelja u publici. To je bio projekt koji je pokazao mnogo
toga: prvo, koliko se visoko može ciljati u odgoju mladih koji
još nisu profesionalni glazbenici, ali već sad mogu iskusiti
život koji ih čeka, i drugo, da se može steći, oduševiti,
odgojiti i zadržati brojna publika za klasičnu glazbu, samo ju
treba privući, priuštiti joj dobru kvalitetu, dobre vibracije i
snažan doživljaj.
U Varaždinu izvedbe ovako velikih dimenzija nisu česte, ali osim
velebnih kantata postoje i manje opsežna i manje pompozna
glazbena djela koja pružaju istinski doživljaj glazbe. No,
doživljaj ‘Carmina burana’ mogao bi potaknuti na slušanje
klasične glazbe u svoj njezinoj raznolikosti mnoge ljude koji se
prije za to nisu osobito zanimali, a koji će otkriti koliko je
bolja kvaliteta života uz bolju glazbu.
Dugi niz godina radite u Glazbenoj školi Varaždin. Kako
vi gledate na glazbeni razvoj učenika prije, a kako danas?
Postoje li neke bitne i uočljive promjene u pristupu glazbi, s
vaše, ali i učeničke strane.
Glazbena pedagogija u zadnje vrijeme jako napreduje. Učenici već
u srednjoj školi izvode djela koja je moja generacija izvodila
tek na studiju. Natjecanja u disciplinama klasične glazbe ima sve
više, sve veći broj učenika na njima sudjeluje i to stvara jednu
natjecateljsku atmosferu koja nije nužno pozitivna.
U društvu općenito raste ozračje kompetitivnosti i potrebno je,
kao protutežu i kao terapiju, razvijati ozračje suradništva.
Muziciranje u ansamblu jedan je od najboljih načina za njegovanje
suradništva i uzajamnosti, i to ne samo među članovima ansambala,
nego i u odnosima sa svima koji svojom potporom, radnom,
moralnom, materijalnom ili financijskom, doprinose i omogućuju
rad ansambala, kao i s onima koji dolaze slušati koncerte.
Kakvo je vaše mišljenje o tome da Glazbena škola dođe na
razinu konzervatorija. Naime, postoje planovi iz Županije o
kojima se povuklo govora o tome.
Koliko je meni poznato, važeći zakoni koji reguliraju odgoj i
obrazovanje u Hrvatskoj ne sadrže pojam konzervatorija. U drugim
zemljama, konzervatoriji su definirani na razne načine. U nekima
su to visokoškolske ustanove, koje se prema našem zakonu nazivaju
umjetničkim ili muzičkim akademijama.
U drugima su to institucije koje pružaju cijelu odgojno-obrazovnu
vertikalu od predškolskog odgoja do akademskog studija, ali ta
mogućnost u hrvatskom zakonodavstvu za sada, nažalost, ne
postoji. Naša bi škola u svojem daljnjem razvoju mogla prerasti u
ovaj drugi tip ustanove, ali bi tada trebalo početi od
ozakonjenja takve opcije. No, postoji i drugi mogući put do
studija glazbe u Varaždinu, a to je da se on osnuje u sklopu neke
od već postojećih visokoškolskih ustanova.
Na tom je planu već bilo nekih inicijativa koje su ostale
neostvarene, ali i nekih pozitivnih pomaka.
Je li kadar profesora dovoljan za dosezanje te razine? Bi
li to značilo da bi se u tom slučaju trebao osigurati veći i
dodatni prostor?
Vjerujem da bi mnogi od profesora naše škole mogli podučavati na
akademskom nivou. Što se tiče prostora, trebalo bi ga i sad
povećati, a kamoli ako dođe do kvantitativnog i kvalitativnog
proširenja programa. Naime, u uvjetima jednosmjenske nastave u
osnovnim i srednjim školama, mi i u ovoj prostranoj palači pucamo
po šavovima svakog radnog dana kad svi osnovci i učenici drugih
srednjih škola popodne nahrupe u Glazbenu.
Što bi to značilo za Varaždin? Glazbena škola već sada
visoko kotira po uspješnosti projekata, rada učenika i profesora
– kako bi to profiliralo grad na mapi glazbene
struke?
Učenici Glazbene škole u Varaždinu već više od pola stoljeća
uspješno studiraju i ostvaruju karijere širom Europe. Istovremeno
se u Varaždinu mogu zaposliti ili u odgoju i obrazovanju, ili u
glazbenom amaterizmu. Glazbeni profesionalizam u Varaždinu nije
ni približno na razini koju bi se uz glazbenu školu takvih
rezultata moglo očekivati.
Potrebno je da se i to počne razvijati, i to ne samo radi brojnih
profesionalnih glazbenika poteklih s naše škole koji bi se rado
angažirali u Varaždinu kad bi našli adekvatno mjesto, nego i radi
kvalitete života građana Varaždina, kao i posjetitelja koji
dolaze u naš grad ili koje tek želimo privući.
Za sada se još nismo vratili ni tamo gdje smo bili do 1963.
godine kada je ukinuta glazbeno-scenska djelatnost kazališta i
raspušten kazališni orkestar. No, to već ulazi u domenu politike,
kulturne politike koju treba trajno i dugoročno stručno
osmišljavati, kao i gospodarske politike iz koje bi trebala
proizaći financijska podloga potrebna za uzdržavanje stalnog
profesionalnog glazbenog ansambla i drugih stručnih poslova u
glazbi.
Već su počela nagađanja i od strane građana, ali i
gradonačelnika Čehoka koji je rekao nakon izvedbe na Dravi da se
ide u novi projekt Beethovenove ‘Devete simfonije’. Što je od
toga točno? Hoće li biti novih projekata sa sličnim konceptom,
odabirom mjesta i široj javnosti poznatih skladbi?
Što se tiče ‘Devete simfonije’, ona bi mogla biti izvediva u
zborskom sastavu koji je pjevao ‘Carmina burana’ i to uz
obvezno sudjelovanje odraslih pjevača zbog zahtjevne dionice
muškog zbora.
Međutim, orkestralni slog tog djela, koje predstavlja vrhunac
klasičnog simfonizma, potreban je zreo orkestralni sastav u svim
instrumentalnim sekcijama kako bi rezultat bio primjeren
zahtjevima Beethovenovog simfonijskog pisma. Dakle, u orkestru bi
trebali biti u najmanju ruku studenti muzičkih akademija ili
profesionalci. S jedne strane, bilo bi divno čuti ‘Devetu’ u
Varaždinu. S druge strane, ovaj model suradnje, u kojem su u
glavnoj ulozi učenici prijateljskih škola koji zajedničkim
snagama iznose lavovski dio partiture, svakako zaslužuje da ga se
i dalje njeguje.
No, tada repertoar treba pažljivo birati na temelju znanja i
iskustva onih koji te učenike podučavaju, poznaju njihove
mogućnosti i poznaju glazbenu literaturu. Svjesna sam da je
izvedba ‘Carmina burana’ izazvala velik interes javnosti i
još neviđenu političku potporu za projekte tog tipa. To me jako
veseli i potiče na nastavak rada na sličnim projektima. To se
može učiniti na više raznih načina, ali o tome za sada još nemamo
definitivnu odluku. Kad je budemo imali, siguro nećemo
odugovlačiti s najavom za javnost.