Točno u 5 sati krenuo je prvi gradski autobus na svoju prvu vožnju.
1.11.1918. U Varaždinu je radom započela Tekstilna industrija
Varaždin, poznatija po skraćenici TIVAR, današnji Varteks.
Tvornicu je utemeljilo dioničarsko društvo s glavnim dioničarima
češkim industrijalcima i varaždinskim trgovcima. Najveći dioničar
i predsjednik dioničkog društva bio je Ernest Stiassny iz Brna.
Uz proizvodnju odjevnih predmeta i tkanina TIVAR je imao vlastitu
trgovačku mrežu s prodavaonicama u većini gradova ondašnje
države. Posljednjih četrdesetak godina Varteks je najveća
tekstilna tvrtka Hrvatske u kojoj je neko vrijeme radilo više od
10000 radnika.
1.11.1892. Na blagdan svih svetih, blagoslovljena je
novopodignuta kapelica na gradskom groblju koju je dala sagraditi
grofica Paula Oršić. Sveta misa za sve umrle
Varaždince u kapelici je prvi puta služena 2. studenog poslije
procesije od kapele svetog Florijana do groblja.
1.11.1957. U Varaždinu je u 74. godini života umro
Adolf Wissert, povjesničar, gimnazijski
profesor, ravnatelj Gradskog muzeja. Gimnaziju je maturirao u
rodnom Varaždinu, na sveučilištu u Gracu diplomirao je povijest i
zemljopis. Bio je profesor na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu,
od 1925. godine pa do umirovljenja predavao je u
varaždinskoj gimnaziji povijest, zemljopis, njemački i francuski
jezik a poslije 1945. godine bio je upravitelj Gradskog muzeja.
Autor je mnogih znanstvenih i popularnih tekstova o prošlosti
Varaždina, objavio je studije ‘Bilješke o nekim varaždinskim
kućama’, ‘Pravila ranarničkog ceha u Varaždinu’, ‘Povijesni
spomenici slobodnog i kraljevskog grada Varaždina’. Adolf
Wissert u društvenom životu grada desetljećima je aktivno
djelovao u Matici Hrvatskoj, Pučkom sveučilištu, gimnazijskoj
Ekstenzi i Muzealnom društvu.
1.11.1976. Varaždin je 1. studenog 1976. godine dobio javni
gradski prijevoz. Točno u 5 sati krenuo je prvi gradski autobus
na svoju prvu vožnju. Prijevoz je imao tri linije. Prva linija
vozila je od tadašnjeg ATP – a u Međimurskoj ulici, kružno do
Autobusnog i Željezničkog kolodvora i Ljevaonice, druga
linija vozila je s tadašnjeg Trga I. Perkovca preko VIS -a, VIKO,
Drvozateksa i Aerodroma, a treća linija kretala je sa
Željezničkog kolodvora i vozila preko Preradovićeve do Ulice
braće Radića. Svi autobusi su vozili od 5 sati ujutro do 22
sata navečer. Cijena pojedine vožnje bila je 3
dinara.