Pravilnik se izravno tiče radarskih mjerila brzine, laserskih mjerila brzine, mjerila puta/vremena (detekcijska mjerila brzine), mjerila prosječne brzine (sekcijska mjerila brzine), mjerila brzine za praćenje
U javnu raspravu poslan je Prijedlog pravilnika o
mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za mjerila brzine vozila u
cestovnom prometu. Mjerila brzina u smislu tog Pravilnika su
zakonita mjerila koja mjere brzinu vozila u cestovnome prometu
koja prolaze kaj mjerila. Tiče se to svih vozača.
Pravilnik se izravno tiče radarskih mjerila brzine,
laserskih mjerila brzine, mjerila puta/vremena (detekcijska
mjerila brzine), mjerila prosječne brzine (sekcijska mjerila
brzine), mjerila brzine za praćenje, piše HAK
Revija.
Ono što će vas sigurno zanimati jesu granice dopuštene pogreške
za mjerila brzine. One iznose: ± 3 km/h kod mjernih vrijednosti ≤
100 km/h te ± 3 % kod mjernih vrijednosti > 100 km/h.
Koliko ‘smijemo’ prekoračiti?
Sigurnosna razlika kod mjerenja brzine za brzine do 100 km/h
iznosi 10 km/h, a za brzine veće od 100 km/h iznosi 10 %
zaokružena na veću vrijednost. Naravno zanimljivo je i kako se
mjerila brzine mogu koristiti kako bi se utvrdio prolazak vozila
kroz crveno svjetlo.
Prolazak kroz crveno svjetlo utvrđuje se na temelju izmjerene
brzine vozila i vremena prolaska preko označene zaustavne linije.
Prolazak kroz crveno svjetlo dokumentira se dvjema fotografijama.
Prva fotografija pokazuje vozilo prije označene zaustavne linije,
a druga fotografija pokazuje vozilo nakon zaustavne linije. Obje
fotografije osim vozila pokazuju i crveno svjetlo na semaforu.
Mjerila brzine mogu se koristiti i za mjerenje udaljenosti između
vozila. Udaljenost između vozila određuje se na temelju izmjerene
brzine prvog i drugog vozila te na temelju vremena koje je
potrebno drugom vozilu koje s vozi iza prvog da pređe točku na
kojoj je izmjerena brzina prvog vozila.
Udaljenost između vozila dokumentira se dvjema fotografijama koje
se izrađuju tijekom mjerenja brzine prvog i drugog vozila. Svaka
fotografija prikazuje brzinu vozila, međusobnu udaljenost i
vremenski žig. Kada se utvrđuje udaljenost između vozila, uzima
se pozitivna pogreška u korist vozača: 4 m pri brzini drugog
vozila do 100 km/h te 4 % izmjerene udaljenosti vozila pri brzini
drugog vozila iznad 100 km/h.
Pravila za presretače
Zanimat će vas sigurno i presretači. Kako bi se dokazala
izmjerena brzina mjerena mjerilom brzine za praćenje, dostatno je
napraviti tri fotografije na temelju videozapisa i to: na početku
mjerenja, na kraju mjerenja te dodatna fotografija za
prepoznavanje vozila.
Mjerenja se provode na dionicama od najmanje 200 metara duljine
pri brzinama do 10 km/h, ili najmanje 500 metara pri brzinama
iznad 100 km/h, piše HAK Revija.
Vozilo opremljeno mjerilom brzine za praćenje ne smije tijekom
mjerenja preteći nadzirano vozilo. Na kraju mjerenja udaljenost
između vozila opremljenog mjerilom brzine za praćenje i
nadziranog vozila mora biti jednaka ili veća od udaljenosti na
početku mjerenja.