Varaždin je radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine, ali je ona prestala raditi godinu dana kasnije...
18.11.1991.
U dubokoj starosti od 92 godine umro je doktor Adalbert
Georgijević. Medicinu je diplomirao u Krakovu, radio je
kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Ivancu. Jedan je od
utemeljitelja ‘Ivanečkog športskog kluba’ 1920. godine. Obnovio
je rad planinarskog društva u Ivancu, pokrenuo je akciju za
gradnju planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice.
Objavljivao je popularne članke o planinarstvu u ovom dijelu
Hrvatske.
18.11.1951. Varaždin je
radiostanicu dobio u srpnju 1945. godine, ali je
ona prestala raditi godinu dana kasnije. Rad radiostanice iznova
je pokrenut 18. studenog 1951. godine, prostorije su dobivene na
Franjevačkom trgu, a antena je postavljena između tornjeva župne
i franjevačke crkve. Voditelj glazbenog programa bio je profesor
Marijan Zuber, a govornog dijela Antun Golob. Spikeri su bili
Nevenka Georgijevski i Josip Lukač. Za signal odabrana je
melodija ‘Ja sem Varaždinec’. Nažalost, zbog novčanih problema,
radiostanica je djelovala do 1952. godine kada je prestao njen
rad i tek desetak godina kasnije Varaždin dobiva svoj Radio u
sklopu službe informiranja Varteksa.
18.11.1859. U Varaždinu je 18. studenoga 1859.
godine rođen Bruno Dirigl, pravnik, javni
bilježnik. Gimnaziju je maturirao u rodnom gradu, pravo je
studirao, diplomirao i doktorirao u Beču. Radio je kao odvjetnik
a zatim javni bilježnik u Varaždinu a od 1895. do smrti 1903.
godine djeluje u Karlovcu. Autor je priručnika za autorsko i
patentno pravo te pravnih članaka i studija u ‘Varaždinskom
vjesniku’ i zagrebačkom ‘Agramer Cajtungu’. Doktor prava Bruno
Dirigl bio je među utemeljiteljima ‘Varaždinske industrijalne
zadruge’ i jedan od glavnih dioničara dioničkog društva za
uvođenje električne rasvjete u Varaždinu 1895. godine.
~~~
Kada je 1886. godine okončana gradnja Zagorske
željeznice od Varaždina do Zagreba, dovršena je i zgrada
varaždinskog kolodvora koja se ubrzo pokazala premalom za promet
od oko 300 putnika dnevno. Zgrada je imala četiri sobice u
prizemlju i dvije na prvom katu, čekaonice su bile male, u
prostoriji od 25 četvornih metara kupovale vozne karte i
predavala prtljaga. Stoga su Varaždinci već 1890. godine od
Ministarstva za javne radove tražili da podigne novu kolodvorsku
zgradu. Do gradnje nove zgrade nije došlo nego se prišlo
proširenju postojeće. Radovi su izvođeni prema nacrtima
varaždinskog arhitekte i graditelja Valenta Morandinija i
dovršeni 1908. godine. Kolodvor je proširenjem dobio sa svake
strane jednokatne zgrade, natkriti peron i udobne čekaonice.
Izgled od prije stotinu godina sačuvan je do danas.