1774. godine tiskan je i prvi varaždinski kalendar pisan na latinskom jeziku.
21.11.1905. U Lepoglavskoj Vesi rođen je Ivo
Flajšman, istaknuti hrvatski pedagog i dječji pisac.
Završio je učiteljsku školu u Zagrebu, radio je kao učitelj u
Stipanu kraj Vrginmosta, Komarovu, u učiteljskim školama u
Petrinji i Kastavu, a od 1957. godine bio je prosvjetni savjetnik
u Rijeci. Autor je mnogih školskih priručnika i stručnih radova
koje je objavljivao u ‘Školskim novinama’ i drugim
časopisima. Kao književnik pisao je igrokaze i priče za djecu
surađujući u ‘Modroj lasti’, ‘Smibu’, ‘Radosti’ i riječkom
listu ‘Galeb’ kojemu je bio glavni urednik. Za svoj
pedagoški rad dobio je brojna priznanja među njima i najugledniju
Nagradu ‘Ivan Filipović’. Ivo Flajšman umro je u Rijeci 1995.
godine.
21.11.1984. U organizaciji Gradskog muzeja Varaždin i Foto –
kluba Sloboda – VIS Varaždin otvorena je u Galeriji slika izložba
fotografija i dijapozitiva u boji. To je bila šesta izložba
fotografija koju je organizirao Fotoklub Sloboda – VIS. Na
izložbu je pristiglo 1290 fotografija i dijapozitiva, 275 autora
iz cijele tadašnje države. Žiri je izabrao 332 rada od 161
autora.
Studeni 1970.
Krajem studenog 1970. godine u Beletincu je otvorena nova
trgovina iznad koje su se nalazili komforni stanovi
za liječnike i prosvjetne radnike. Dobiven je jedan dvosoban stan
za jednog prosvjetnog radnika, te trosoban stan za liječnika pa
je tako ambulanta u selu postala još korisnija za stanovnike tog
kraja. Otvorenjem ‘Veletrgovine’ mještani Beletinca dobili
su potpuno opremljenu trgovinu u svom selu.
Prva poštanska marka koja prikazuje Varaždin tiskana je 1942.
godine. Na njoj je slika Starog grada. Nominalna vrijednost marke
bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka. Godinu dana
kasnije, 1943. godine, izdana je marka s dvorcem Trakošćan u
vrijednosti od 3,50 kuna. Trakošćanska marka tiskana je u 16
milijuna primjeraka.
U 18. stoljeću Varaždin je dobio prvu tiskaru u kojoj su se
tiskale knjige i molitvenici, a 1774. tiskan je i prvi
varaždinski kalendar pisan na latinskom jeziku. U to vrijeme nisu
postojale novine pa su kalendari bili jedino štivo koje se
koristilo u varaždinskim građanskim kućama. U kalendarima
tiskanim na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku bili su
različiti savjeti za vođenje gospodarstva, opisi poslova, zatim
priče, poslovnice, imena mjeseca, zapisani važni događaji od
prethodne godine. Na praznim listovima svoje bilješke su
ispisivali vlasnici kalendara. Od 1821. godine u Varaždinu
je redovno godišnje izlazio ‘Horvatski kalendar’ kojeg je
prvih pet godina uređivao književnik Tomaš Mikloušić. Kalendar je
kasnije mijenjao ime – u ‘Varaždinski kolendar’ i u
‘Novi varaždinski kolendar’. Pojavom novina krajem 19.
stoljeća smanjeno je zanimanje za kalendare.