Bila je jedna od prvih hrvatskih pravnica koja je radila kao sutkinja i tijekom niza godina sudila je optuženima za najteža krivična djela.
25.11.1832. U Varaždinu je u 55. godini života umro Ivan
plemeniti Sangilla, vlasnik prve stalne tiskare u gradu. Sangilla
se rodio u Beču i po majčinoj liniji potomak je čuvenog njemačkog
viteza Freundsberga. Knjigotiskarski i bakrotiskarski zanat
izučio je u Beču, radio je u Lubljani i Grazu, a u Varaždin je
došao 1820. godine s dozvolom kralja da može otvoriti tiskaru.
Sangillova tiskara bila je u prizemnici preko puta stare zgrade
gimnazije. Tijekom dvanaest godina djelovanja u Varaždinu
Sangilla je tiskao knjige na hrvatskom i njemačkom jeziku,
objavio je prvu povijest slobodnog i kraljevskog grada Varaždina
koju je napisao Ladislav Ebner. Po smrti tiskaru
je preuzeo njegov zet Josip plemeniti Platzer.
25.11.1902. Tijekom 15. i 16. stoljeća u vrijeme najveće
opasnosti od prodora Turaka u Europu, Varaždin je postao jedan od
glavnih obrambenih gradova. Zgrada žitnice uz Stari grad
pretvorena je u oružanu iz koje je oružjem i municijom
opskrbljivana vojna posada u tvrđavama slavonske granice. Krajem
19. stoljeća Varaždin je ostao bez vlastite oružane i barutane pa
je dinamit i barut kupovan u Čakovcu, Ptuju i Ormožu. Nova
gradska barutana sagrađena je i data na korištenje 25. studenog
1902. godine.
25.11.1987. U Varaždinu je umrla pravnica Laura Jurinac, sutkinja
varaždinskog Okružnog suda. Rođena je u Varaždinu 1909. godine,
gimnaziju je maturira u Varaždinu, pravo je diplomirala u
Zagrebu. Bila je jedna od prvih hrvatskih pravnica koja je
radila kao sutkinja i tijekom niza godina sudila je optuženima za
najteža krivična djela. Laura Jurinac, inače kći poznatog
varaždinskog znanstvenika profesora Adolfa Jurinca, kao sutkinja
stekla je velika ugled kod kolega sudaca i varaždinskih građana.
Studeni 1967.
Krajem studenog 1967. na dijelu gradske tržnice, uz ogradu prema
Preradovićevoj ulici, varaždinski ‘piljari’ morali su
zamijeniti svoje drvene stolove sa deset specijalnih natkritih
kioska. Naime, sanitarna inspekcija je stavila svoj veto na
drvene stolove jer su bili nehigijenski i nisu se mogli održavati
u potrebnoj čistoći. Novi kiosci bili su izrađeni od aluminija i
metalnih ploča tako da ih je bilo moguće svakodnevno prati
mlazovima vode. Svaki je kiosk imao i zatvoreni spremišni
prostor.