Dugotrajan i radostan zvuk zvona varaždinske katedrale na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenoga, svečano je označio početak liturgije biskupskog ređenja novog varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša
Nakon pozdravnih riječi i čestitki koje su novom biskupu mons.
Boži Radošu uputili mons. Želimir
Puljić, vlč. Marko Rac i obitelj
Malbašić, svi okupljeni vjernici u katedrali
ustali su i iskazali hvalu Bogu pjevajući himnu “Tebe Boga
hvalimo”. Potom je novozaređeni biskup, u pratnji obojice biskupa
zareditelja, mons. Josipa Mrzljaka i mons.
Đure Hranića, prošao ispunjenom varaždinskom
katedralom i svima udijelio svoj blagoslov. Potom se okupljenim
svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim vjernicima,
prigodnim riječima zahvale obratio i novozaređeni biskup mons.
Bože Radoš.
Draga braćo i sestre,
sve Vas pozdravljam onim redom kojim Vas je pozdravio na početku
slavlja biskup Josip Mrzljak. Pozdravljam sve koji nas gledaju
posredstvom HRT i Hrvatskog radija… Na kraju slavlja svete mise
i ređenja želim izreći zahvalu, pozdrav i preporuku.
BOGU
U svakoj riječi, noti, ovoga slavlja čula se iskrena hvala Bogu.
Hvala dobrome Bogu iz čije dobrote sam rođene, po krštenju nanovo
rođen pribrojen njegovoj ljubljenoj djeci. Božja ruka uvijek je
bila nada mnom, pratila me, hrabrila, podizala i vodila… ona je
i danas po rukama zareditelja spuštena na moju glavu pridružila
me zboru biskupa, nasljednika apostola. Neka tvoja ruka Bože
trajno ostane nada mnom i usmjerava moj pogled prema Tebi i
ljudima kojima me ti šalješ.
RODITELJIMA
Moje misli i molitva dotakli su u ovom slavlju sa zahvalnošću
moje roditelje, pokojne Ivana i Matiju, koji su mi velikodušno
prenijeli život, ali i dar vjere i ljubavi prema Bogu. Vjerujem
da i sada s neba podržavaju i zagovaraju Božji trag u mome
životu.
PAPI
Sinovsku zahvalu izričem Svetom Ocu papi Franji koji me imenovao
varaždinskim biskupom. U svečanom trenutku obreda ređenja obećao
sam ‘vjerno (mu) iskazivati posluh’. Obećavam uz posluh i trajnu
molitvu za apostolskog prvaka, da povjereno mu poslanje
predvođenja Crkve, vrši na radost cijeloga naroda Božjega.
Preuzvišeni gospodine nuncije mons. Lingua molim Vas prenesite
Svetom Ocu ovu moju zahvalu i jamstvo sinovske odanosti.
ZAREDITELJIMA
Služba mi je podijeljena molitvom i polaganjem ruku apostola –
biskupa. Hvala zareditelju Uzoritom gospodinu kardinalu Josipu
Bozaniću. Gospodine nadbiskupe po Vašim molitvama i polaganju
rukama u zajedništvu biskupa mons. Josipa i Đure, i svim ostalih
nazočnih biskupa, Bog me uvrstio među nasljednike Dvanaestorice.
Uzoriti, od danas ste moj metropolita, Vama sam trinaesti kojeg
ste zaredili, preporučam se u Vaše molitve i obećavam suradnju i
molitvu. Neka Vam Bog Bude snaga.
BISKUPU MRZLJAKU
Ne znam kako izreći hvalu, Vama domaćine, oče biskupe Josipe.
Gotovo se nismo poznavali, ali to nije bila prepreka da mi
pristupite s plemenitošću i dobrotom oca, da me primite kao
mlađeg brata. Svojom ste smirenošću, dobrotom, jednostavnišću
učinili da mi put Varaždin bude put kući. Dok izričem zahvalu
računam na Vašu molitvu, savjet, pomoć i bratsku blizinu… U
subotu ćemo u Vašem i našem Krašiću zahvaliti Bogu na 50 godina
Vašeg vjernoga služenja Bogu. Od srca Vam čestitam zlatni
jubilej… Neka Vam Gospodin udjeli dobro zdravlje i podari mir i
radost u danima i godinama koje su pred Vama. U ovom svojevrsnom
prijelaznom trenutku pozdravljam i Vaše, sada moje,
prvesuradnike, mislim na sve vas svećenike Varaždinske
biskupije.
Dragi svećenici!
Imenovanjem, današnjim ređenjem za varaždinskoga biskupa, Bog me
je pridružio Vašem putu, odredio da zajedno naviještamo Evanđelje
o Kraljevstvu Božjemu – gradimo Božju kuću. Dok vam pružam ruku
prijateljstva zahvaljujem na sklopljenim rukama kroz ove dane.
Hvala i na velikom trudu u pripremi ređenja. Za vas ću prije
svega moliti, da Vas Bog učvrsti u jedinstvu s njim. Bez
svećenika biskup može malo učiniti! Vi dolazite do bolesničkih
postelja, pronalazite slabe, hrabrite i tješite malodušne,
pratite djecu i mlade – po vama biskup vodi brigu za narod Božji
– po vama Krist dolazi među ljude. Kuća se gradi zajedno, svatko
ugrađuje svoj dio; kuća koja je razdijeljena nema budućnosti, ‘ne
može opstati’. Zajedništvo u služenju i molitvi preduvjet je i
najsnažnija naša propovijed. Onaj koji nas je izabrao i poslao
neka nas obdari snagom i ljubavlju da složno radimo – na veću
slavu Božju – na izgradnju ove Crkve…
Moj život je vezan uz dragu Đakovačko-osječku nadbiskupiju iz
koje dolazim. Dolikuje da je danas uz mene đakovačko-osječki
nadbiskup mons. Đuro Hranić. Zahvalom Vama oče nadbiskupe Đuro
želim dodirnuti cijelu našu nadbiskupiju. Sve svećenike po
župama, u Đakovu – Bogoslovnom sjemeništu, Svećeničkom domu;
bogoslove, studente, sestre redovnice, suradničke i sve vjernike.
Na Đakovo sam ponosan. To je i moja obitelj! Bila i ostaje.
Lijepe i radosne godine provedene u Đakovu izvor su snage za novi
početak. Vjerujem da me danas s blagim osmjehom prati i blage
uspomene đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos, koji me primio u
sjemenište, zaredio za svećenika i usmjeravao u prvim godinama
svećeništva. Lijepo ste jučer spomenuli – da sa mnom vraćate dug
Varaždinskoj biskupiji u kojoj je prije 100 godina ugledao
svjetlo dana. Neka mi dobri biskup izmoli blagost, razboritost i
jednostavnost kojima je Bog njega obdario kako bi u njegovom
rodnome kraju bio svjedok poput njega.
Hvala najstarijem u biskupskom zboru, nadbiskupu Marinu. Vi ste
me kao rektor vodili prema svećeništvu, bili pastir i otac u
godinama svećeništva; povjeravali mi odgovorne službe.
Zahvaljujem i svim mojim odgojiteljima od maloga sjemeništa,
bogoslovije, Rima – i molim za one koje je Gospodin već pozvao k
sebi. I tebi dragi pooćni biskupe Ivane hvala. Životni put nam je
Gospodin vezao od prvih dana sjemeništa, preko službi u odgoju
budućih zvanja do danas. Hvala tebi i svima iz naše generacije,
stavili ste mi znakovit Križ na prsa kao čestitku i molitvu da
život suobličim Kristu raspetome.
Tople riječi dobrodošlice i ohrabrenja uime hrvatskih biskupa
uputili ste mi Vi predsjedniče Hrvatske biskupske konferencije,
mons. Želimire Puljiću. Usuđujem se reći draga braćo biskupi u
svim vašim čestitkamaod imenovanja da sada osjetio sam
dobrodošlicu, nadam se i radujem molitvama podršku. Hvala Vama
uzoriti kardinale Vinko, što ste dionik ovoga slavlja. Vama
biskupe mostarsko duvanjski mons. Ratko, pastiru Crkve u kojoj
sam ugledao svjetlo dana i bio ubrojen u Božju obitelj… Hvala
svima vama braćo nadbiskupi i biskupi združeni u molitvi u ovome
slavlju.
PRATITELJIMA
U mojoj pratnji, kako i obred predviđa, dvojica su prezbitera.
Vlč. Marko Đurin, svećenik Varaždinske biskupije, na službi
vicerektora Hrvatskoga papinskoga zavoda svetog Jeronima, moj
prvi suradnik u Zavodu i crkvi sv. Jeronima. Hvala Ti na lijepoj
i plodnoj suradnji koja je bila u službi izgradnje svećeničkog
zajedništva, ali i brige i obnove naše Crkve i zavoda. Zavod i
naša crkva sv. Jeronima su naš biser na koji smo ponosni. Raduje
me prisutnost vas svećenika, pitomaca Zavoda – neka Gospodin
podrži vaš put – budite blagoslov svojim biskupijama i našoj
Crkvi. Po prisutnoj sestri iz Zavoda pozdravljam i zahvaljujem
sestrama redovnicama koje gotovo 100 godina vode brigu.
Blagoslivljam sve zaposlenike i suradnike Zavoda. Jednako tako
osjećam iskrenu podršku i blizinu svih nas ovdje prisutnih bivših
Jeronimaša i prijatelja iz Rima. Ringrazio in modo particolare ai
colleghi rettori dei collegi romani… Konačno. Radost mi je
svaki od vas prisutnih svećenika, hvala Vam na molitvenoj
podršci.
Drugi pratitelj je fra Branko Radoš, franjevac hercegovačke
provincije, moj rođak – u istoj kući smo rođeni i odrasli. U
slozi i kršćanskom svjedočenju naših roditelja, u brojnoj
obitelji, iznikle su i klice našega poziva. Hvala ti što si kroz
ove dane našu užu i širu obitelj povezao u molitveni lanac,
posebno naše mlade koji su, vjerujem, u moljenju devetnici pred
ređenje osjetili kako je lijepo biti u Božjoj blizini. S fra
Brankom sam već otvorio vrata naše obiteljske kuće. No, ukućanima
ne trebam puno govoriti ni zahvaljivati, ali smijem ponoviti ono
što vi znate: uvijek ste bili za mene blagoslov, najsnažnija i
najdraža podrška… I vi draga rodbino, bliža i daljnja, dolaskom
i blizinom nosite poruku – kako je obitelj Božje djelo, i da
zdrave obiteljske veze uvjerljivo govore o Bogu. Redovito iz
vaših usta čujem – pomoli se Bogu za nas.! Uzvraćam danas istu
molbu vama: sklopite ruke za mene da idem Božjim putem – a budite
sigurni da vas uvijek Bogu prikazujem.
Dvije su moje župe koje nosim posebno u duši. Župa rođenja i
krštenja Seonica. Često su moji putevi vodili preko Duvna,
Crvenica, pa i onda kada je auto navigacija davala druge smjerove
– navigacija srca je uvijek jača – vi i ja znamo da će tako biti
i dalje. Danas se Župa Kuševac preselila u Varaždin. Dragi
Kuševčani, svaku sam priliku koristio da zajedno Boga slavimo.
Zajedno smo slavili prvu – mladu misu – i svaku posebno radosno
slavimo. Danas su mi u mislima dva župnika koja su nas pratila,
mene do oltara dopratila – za njih molim: Nedavno preminulom
Borislavu Gospodine udjeli svoj pokoj, a Stipi povrati narušeno
zdravlje. I sve Vas dragi vjernici osobito, vjernici Varaždinske
biskupije, od srca pozdravljam i zahvaljujem na duhovnoj,
molitvenoj podršci.
Braćo i sestre, vjerujem da se sa mnom pitate koju je poruku
‘obred ređenja’ utisnuo novome biskupu u dušu, a on je želi
radosno prenijeti nama. Razumio sam poruku kroz znakove koji
označavaju službu biskupa. Predano mi je Evanđelje i tri znaka.
Evanđelistar je znakovito pokrivao moju glavu u svetom trenutku
‘molitve ređenja’, a potom mi je – to nepresušno i čisto vrelo
duhovnoga života – dano u ruke s porukom da propovijedam riječ
Božju. Evanđelje je vrhovno pravilo, program Crkve, a
naviještanje Evanđelja je prva zadaća i jedini program
biskupovoga poslanja.
U godini smo svetog Jeronima, 1600 godina je od njegove smrti.
Molim zagovor sv. Jeronima da me učvrsti u ljubavi prema svetom
Pismu. Da u Pismu “upoznam njegovu snagu i mudrost”. Neka mi
riječ Božja bude slatka hrana, a najveća radost kad je čistu,
neoslabljene moći, svježine i ljepote, donesem vjernicima.
Prsten koji mi zareditelj pokloni i stavi na ruku uz riječi
‘primi prsten znak vjere i neokrnjeno štiti Božju zaručnicu,
svetu Crkvu, neustrašivom vjerom urešen…’ piše mi dvije
dragocjene poruke:
1. Prsten (Ovaj) znak vjere, ljubavi i vjernosti trajno podsjeća
da sam uspostavio sveti vez – svojevrsnu ženidbu s Crkvom.
Prisegao da ću živjeti potpuno i samo za nju – Ckvu Božju. Obećao
da ću sve snage i ljubav ugraditi u život Naroda Božjega. Neka i
moje budu riječi pape svetog Ivna Pavla II. dok promišlja o ovom
znaku.
Biskupski prsten je za mene svakodnevni poziv na vjernost Crkvi –
zaručnici. On potiče tihi govor savjesti koja (me)
propitkuje:
– Da li se dajem potpuno Crkvi – zaručnici?
– Živim li potpuno za Crkvu?
– jesam li ‘dovoljno’ za zajednicu, za obitelj, za mlade, za
stare (i) za one koji se još trebaju roditi…?
Ponizno molim. Neka mi ovaj dragi svetac, prijatelj, a sada
zagovornik našega naroda, bude (i) prijatelj savjesti da ne
zaboravim svaki dan postaviti sebi ova pitanja.
2. Prsten izražava ujedno i povezanost biskupa i Zajednice
Apostola – dvanaestorice učenika, koji su Isusa pratili od
početka njegova propovijedanja, bili svjedoci uskrsnuća i od
njega poslani naviještati Evanđelje po svem svijetu… Prsten
primljen u liturgiji ređenja svakodnevno me poziva i obvezuje da
budem čvrsta i neraskidiva karika u neprekinutom lancu
nasljedstva koje seže do apostola, danas vidljiva u Petru naših
dana.
S divljenjem gledam u dvojicu ‘neustrašivom vjerom urešenih’
svjedoka, zaštitnika ove biskupije svetog Marka Križevčanina i
blaženog Alojzija Stepinca. Primjerom svoga života, ljubavlju
zapečaćenom mučeništvom, posvjedočili su vjernost Crkvi
zaručnici, iako pritisnuti, nisu dopustili da karika njihova
poslanja bude otkinuta s niza lančića. Stavljam svoje služenjepod
njihovu zaštitu i molim njihov zagovor da, vjernoi hrabro,
potpuno iz ljubavi, se predam služenju Crkvi i ljubomorno čuvam
cjelovitost i jedinstvo vjere.
I stavljena mi je mitra na glavu s porukom ‘neka u tebi blista
sjaj svetosti’. Svakim stavljanjem na glavu neka me savjest
opominje: ‘Onaj tko poziva druge na svetost sam treba težiti,
rasti u svetom životu. Rasti ‘zajedništvo s Bogom i
ljubavi’.
Pastirski štap…
U ruke mi je predan pastirski štap. Od sv. Ambrozije slušam
‘nacrt pastirskog štapa’ – to jest kakav bi trebao biti biskup.
Kaže pastirski štap mora biti:
– Na dnu zašiljen – da potakne lijene (uspavane)
– U sredini ravan da vodi/podrži slabe
– Na vrhu zakrivljen – da vrati izgubljene
Dobri Pastiru daj mi:
– Hrabrosti – da uspavane budim i potičem
– Strpljivosti – da umorne podržim
– Budnosti i blagosti kojom zalutale vraća kući
‘Služiti radosno Gospodinu’. Geslo je i molitva moje
službe.
Draga braćo i sestre, iz svake riječi Evanđelja izbija ono što
stvarno je – RADOSNA PORUKA – vijest. Ona je uvijek u najdubljoj
jezgri – radost – pa i onda… i osobito onda kad je čujemo s
Križa… Tako je moćan Isus na križu – njegova moć je u blagosti
– vjerodostojan govor ljubavi. Blagosti koja ne sudi, nego
opravdava – donosi potpuni mir… Služiti Kralju koji svoje
prijestolje ima na križu s kojega šalje svijetu poruku da Bog
ljubi čovjeka i da za svakoga – pa i grešnog razbojnika daje
život. Poslanje je svećenika, biskupa i svakoga od nas vjernika.
Samo radošću ispunjeni možemo prenijeti – javljati braći i
sestrama da je Krist raspeti – živ, među nama…
Neka nam Blažena Djevica Marija – učiteljica u ovom domu, koja je
prva čula iz anđelovih – Božjih usta ‘Radus se marijo’, bude
primjer i zagovornica da spremno i radosno odgovorim: – Evo tvoje
službenice – sluge – neka mi Gospodin bude po tvojoj riječi. I
vjerujem da će naš život biti trajni Veliča – slavljenje –
služenje Bogu kao jedinoj neprolaznoj radosti našega
života.
Na sve vas zazivam Božji blagoslov da idete i radosno naviještate
kraljevstvo ljubavi, pravde i mira.