Nalazište iz 6. stoljeća prije Krista oduvijek je privlačilo pozornost i raspirivalo maštu.
Možete li zamisliti kombinaciju Indiane Jonesa,
Beara Gryllsa, poznatog po dokumentarcima o
preživljavanju u divljini, šamana iz nekog plemena, nabrijanog
političara koji želi postati predsjednik države i odijeva se kao
Vladimir Putin na odmoru te muške verzije Lare
Croft, pljačkašice grobova?
Sve to pomalo moglo bi se pronaći u liku i djelu Roberta
Markovčića (45) zvanog Moko, podravskog šamana koji
snima edukativne dokumentarce. Jedan takav snimio je u lipnju
prošle godine u blizini arheološkog nalazišta Gomila u općini
Jalžabet u Varaždinskoj županiji.
U tom 13-minutnom filmu Markovčić i njegov prijatelj,
predstavljen kao svjetski putnik, lamentiraju o tome kako
arheološka mafija pred njihovim očima devastira vrijedno
nalazište, kako se s pomoću novca iz Europske unije bagerom kopa
po grobu vojskovođe koji je, kaže Moko, ‘možda bio veći od Tita i
Tuđmana’, a sad se, eto, oskvrnjuje njegovo posljednje
počivalište.
– Pohodio sam puno arheoloških nalazišta po Europi, ali nešto
takvo nisam vidio! – zgraža se Markovčićev sugovornik, a on
sam se žali da im arheolozi ne daju ni blizu brežuljku.
– Mi smo sad kao neki starosjedioci, kao Indijanci koje ne
puštaju blizu grobova predaka – govori u Moko i dodaje
da su očito dirnuli u osinje gnijezdo. A onda filmski preokret!
Prije nekoliko dana Policijska uprava varaždinska objavila je da
je dovršila kriminalističko istraživanje nad dvojicom muškaraca u
dobi od 45 i 40 godina osumnjičenih za nedopušteno obavljanje
istraživačkih radova, prisvajanje kulturnog dobra i tešku krađu.
Pljačka grobova Negdje u razdoblju od početka 2013. do listopada
2016. godine na području arheološke zone u Jalžabetu neovlašteno
su obavljali istraživačke radove i arheološka iskapanja na
tumulu, zemljanom humku iznad groba, zvanom Gomila, i iz grobne
komore otuđili više različitih predmeta neprocjenjive vrijednosti
koji se ubrajaju u kulturno dobro Republike Hrvatske.
Pretraženi su im domovi i druge prostorije i pronađeno je više
desetaka raznih predmeta nalik na arheološke nalaze. Onaj je
osumnjičeni 45-godišnjak iz policijskog izvješća – glavom,
bradom i lopatom – Robert Markovčić Moko!
Isti onaj koji je prozivao arheologe.
– Istina, oduzeli su mi neke predmete, ali to nisu nalazi s
tumula. Na tumulu sam za Noć vještica s članovima udruge koju sam
osnovao samo dva puta prespavao, dakle bio sam fizički tamo, ali
nisam kopao. Stavili su me i na detektor laži na koji su me zvali
poslije posla i četiri sata me zajebavali, pa sam od umora zaspao
i trzao se, pa nalaz nije bio valjan. Mogu pobiti te njihove,
nazovimo dokaze, to mi neće biti problem – sipao je kao iz
topa Markovčić kad smo ga nazvali i priopćili mu sadržaj
policijske prijave. Bio mu je to prvi glas. Veli da je surađivao
u istrazi sve dok nije shvatio da mu žele ‘prišiti”’. Tvrdi da je
nevin i pretpostavlja tko su krivci
– To je kopao netko od domaće ekipe mještana koji su tijekom rata
90-ih godina tražili zlatnu kočiju za koju su vjerovali da je tu
negdje zakopana. Osim toga, još je Marija Winter pisala da je
tumul opljačkan u vrijeme Langobarda prije tisuću godina, kad je
vladar dopustio da mjesec dana pljačkaju grobove u Martijancu i
Jalžabetu te da uzmu oružje i zlato, no da ne diraju kosti
– kaže Moko i ponavlja da je on samo
prespavao na tumulu 2005. godine za keltski blagdan Samwhain, a
onda opet 2010. s udrugom koju je osnovao i čijim je članovima
želio dočarati mistiku tog mjesta.
Uvjerava nas da je dokumentarac o tumulu prošle godine snimio jer
se boji da arheolozi tumul neće vratiti u prvobitno stanje.
– Policija mi je oduzela razne uspomene i pokušala mi natovariti
dokaze koji nisu dokazi da sam ja to napravio. Na primjer, kamenu
ploču preko koje je željezni plug desetak puta prošao i koja ne
može nikako biti iz 6. stoljeća prije Krista. Pošizio sam i
snimio film da pokažem što se doista tamo događa – kaže nam
Markovčić, koji je policiji poslao i dopis u
kojem traži da mu vrate predmete koje su odnijeli tijekom
premetačine.
– U suprotnome, zbrajanjem vrijednosti otuđenih predmeta i
nastale štete postoje uvjeti za nekoliko kaznenih postupaka
protiv počinitelja tih djela. Što, sa svog gledišta, ne bih volio
pokrenuti ako ste voljni ispričati se za zlodjela svojih
djelatnika i izgladiti nastali debalans našeg odnosa korisnika i
izvršitelja pružanja usluge sigurnosti i povjerenja
– napisao im je Moko koji je, vidi se iz
priložene žalbe, i pisac. Autor je priručnika o tome kako
preživjeti apokalipsu.
– Kataklizma će se dogoditi u drugoj polovici godine. Rusi će
iznenada napasti EU i izbit će treći svjetski rat. NATO-ova flota
u Jadranu bit će uništena nuklearnim udarima. Rat će trajati tri
mjeseca. Rusi će biti zaustavljeni na Rajni, a poginut će trećina
čovječanstva – najavio je u srpnju 2016. Čest je gost na
stranicama novina i lokalnih portala. Planirao se čak i
kandidirati za predsjednika države, pokrenuo je kampanju, no
odustao je u zadnji čas kad je trebalo predati potpise.
Odustajanje je objavio u dvadesetominutnom videu, obraćanju
narodu, u kojem ovaj put najavljuje kolaps društva. No, pustimo
da u njegovu slučaju, onako politički rečeno, institucije odrade
svoj posao. Puno je zanimljivija priča što se krije ispod 75
metara širokog i osam metara visokog zemljanog humka, o kojem je
javnost dosad malo znala.
Arheolozi vjeruju da je riječ o nalazištu iz 6. ili 7. stoljeća
prije Krista. Tumul, danas spomenik nulte kategorije, potječe iz
starijeg željeznog doba i jedna je od najvećih prapovijesnih
grobnica u srednjoj Europi. Slabo je istražen, što se pokušava
ispraviti s pomoću projekta EU ‘Monumentalni krajolici starijeg
željeznog doba na prostoru Podunavlja’.
U grobnici iznad koje je podignuto zemljano brdo pokopan je
velikaš kojem se ne zna ime, spol ni dob. U blizini, stotinjak
metara od tog većeg, nalazi se i jedan manji tumul koji su
seljaci tijekom stojeća preorali. Pronađeni su u njemu razni
keramički predmeti, pa i kosti spaljenog konja.
No, zlata nije bilo. Cijelo je to nalazište starije od vremena
Kelta i druida pa arheolozi ne vide razloge da se na tumulu
organiziraju rituali za Noć vještica i sličnih prigoda, kakve je
organizirao Markovčić. Osim toga, paljenjem vatri samo je dodatno
devastirano vrijedno nalazište.
Arheolozi koji su 2017. došli na nalazište pripremiti teren za
sustavna istraživanja u sklopu EU projekta, imali su sreću što
nisu upali u osam metara duboku rupu, čiji su otvor pljačkaši
nemušto zakamuflirali. Što je sve pokradeno, stručnjaci ne žele
govoriti zbog istrage, a i teško je pretpostaviti na što su sve
pljačkaši naišli kopajući rupu. U svemu tome dobra je stvar to
što je pljačka dovela do arheoloških istraživanja na tumulu, za
što su osigurana dodatna hitna sredstva.
– Istina, taj tumul nismo planirali istraživati da nije otkrivena
ta pljačka čije opsege nismo znali jer se dio kanala i
pljačkaških rovova urušio – kaže dr. sc. Saša Kovačević iz
Instituta za arheologiju u Zagrebu, koji je bio otpočetka
uključen i u istragu o pljački grobnice, koju je nazvao
kulturocidom koji je nanio nepopravljivu štetu. Tijekom
višemjesečnih radova na tumulu arheolozi su istražili i mapirali
tunele koje su razbojnici iz nekih davnih, ali i ovih modernih
vremena, ostavili iza sebe.
Pretpostavka je da je u grobnici pokopana važna osoba,
najvjerojatnije halštatski knez, u vrijeme osnivanja prvih
primitivnih oblika kraljevstava. Do 6. st. pr. Kr. halštatska
kultura protezala se na oko 1000 kilometara na prostoru današnje
srednje Europe.
Ime je dobila prema najvećem nalazištu u mjestu Hallstattu u
Austriji. S knezom je u tumulu u Jalžabetu završio i veći broj
žrtvovanih ljudi i životinja. Nije još utvrđen uzrok njegove
smrti.
– Problem s kostima jest da su spaljene, oštećene i usitnjene. Na
Institutu za fiziku i Medicinskom fakultetu razmišljamo o novim
metodama koje bi nam mogle pomoći u njihovoj analizi. No, nalazi
sugeriraju da se radi o moćnom ratniku koji je bio vezan za svoje
konje, a imamo i elemenata koji govore o ženama vrlo visokog
statusa koje su također pokopane, kao žrtve, pratiteljice ili u
nekom drugom svojstvu. Možemo reći i da je taj cijeli spomenik
sagrađen najvjerojatnije samo zbog jedne osobe – otkriva nam
dr. sc. Kovačević.
Otkriveni su metalni i keramički nalazi, komadi namještaja
ukrašenog prekrasnim koštanim intarzijama, jantar s Baltika..
Prvi put u Hrvatskoj u istraživanju je upotrijebljena metoda koja
se koristi u kamenolomima. Otkrivena je i prostorija dimenzija 12
puta 12 metara, visoka oko pet metara, popločena kalanim
pločicama pješčenjaka. Stručnjaci tvrde da je tijekom pogreba
pripremljena golema lomača od stabala hrasta koja je gorjela
najmanje tjedan dana, a nastalim ugljenom zatrpana je grobna
komora.
Zapanjujući rezultati Lokalitet Gomila, tumul zavidnih dimenzija
i upečatljiva položaja u podravskoj nizini, kao tajanstven objekt
oduvijek je, kako piše arheologinja Marina Šimek, privlačio
pozornost domaćeg stanovništva i potpirivao maštu, pa su tako
nastale legende o turskom grobu ili o brežuljku u kojem su
zakopani zlatni volovi sa zlatnim jarmom i zlatnom plugom.
Arheološki muzej u Zagrebu obavio je sondiranje jalžabetskog
tumula 1963. godine kad su otvorene dvije sonde na sjevernoj i
južnoj padini. Na sjevernoj se doprlo do kamene konstrukcije od
oblutaka, no potom je sonda zatrpana. Prošle i ove godine došlo
se do zapanjujućih rezultata.
– Otkrili smo jednu od najspektakularnijih i najbolje očuvanih
prapovijesnih grobnica te vrste uopće u Europi. Pokretni nalazi
dosta su fragmentirani i trebaju proći proces restauracije.
Možemo već reći da se je riječ o iznimno lijepim i važnim
nalazima koji će nam puno pomoći u razumijevanju tog razdoblja,
ne samo u sjevernoj Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi. Radi se o
vrlo lijepim predmetima izrađenima od bronce, keramike, kostiju i
željeza. Među njima su indikatori vrlo visokog socijalnog
statusa, što je bilo i očekivati jer se radi o iznimnoj pogrebnoj
arhitekturi. O detaljima ćemo moći više nakon restauracije koja
je već započela u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Nalazi iz
grobnice halštatskog kneza doista su spektakularni – ističe
Kovačević. Arheologija, dodaje, jest destruktivna znanost, i u
istraživanju su se koristili raznim alatima, od pinceta i
najfinijih četkica do bagera i kamiona.
– Bitno je da stručnjaci znaju prilagoditi te metode pojedinom
trenutku, za razliku od onih koji bi nešto kopali i istraživali,
a nemaju znanja. Sama restauracija bit će duga i skupa. Nisu
pronađeni samo predmeti izrađeni ljudskom ruku već i ostaci
životinja i biljnih vrsta. U analize su zato uključeni stručnjaci
raznih profila, od znanstvenika s Instituta za fiziku,
Medicinskog fakulteta, HAZU, stručnjaka iz Cambridgea, Chicaga i
Beča.
– Organizirana je velika mreža znanstvenika raznih profila koji
će nam pomoći u razumijevanju onoga što smo pronašli. Imamo puno
životinja koje se mogu prepoznati, pronašli smo i tragove
mesarenja na njihovim kostima, što je prilično zanimljivo
– napominje arheolog.
U petak bi se u Jalžabetu trebali okupiti predstavnici
Ministarstva kulture, Instituta za arheologiju, Varaždinske
županije i Općine Jalžabet, a tema je financiranje zaštite jedne
od najvrednijih i najočuvanijih prapovijesnih grobnica Europe,
kao stvorenom za prezentaciju i razvoj kulturnog turizma.
Zamislite mogućnost da uđete u grobnicu i šetate se tunelima
upijajući informacije o životu prije 2600 godina.