Prvi zapovijednik je bio Ivan Korade koji je ostao na dužnosti sve do 11. ožujka 1996. kada ga je zamjenio Željko Dvekar.
23.12.1992. U vojarni ‘Ivan V. Draškovič’ u Varaždinu
ustrojena je 7. gardijska brigada ‘Pume’. Osnovni dio te nove
gardijske brigade činili su dotadašnji pripadnici 5. bojne 1.
‘A’ brigade ZNG-a. Prvi zapovijednik je bio Ivan Korade koji
je ostao na dužnosti sve do 11. ožujka 1996. kada ga je zamjenio
Željko Dvekar. Za ‘Oluje’, 5. kolovoza 1995.
‘Pume’ su oko 10:00h ušle u do tada okupirani Knin kao prva
brigada Hrvatske vojske, te su se na kninsku tvrđavu popeli
pripradnici: Elvis Mihić, Eduard
Baltić, Mario Bilač, Ivica
Novoselec, Miljenko Hajsok i
Jasmin Hadžić. Nakon skidanja neprijateljske
zastave s oštećenog jarbola, izvjesili su dvadesetmetarsku
hrvatsku zastavu preko zidina kninske tvrđave. 7. gardijska
brigada “Pume” je tjekom domovinskog rata imala 97 poginulih
boraca i oko pet stotina ranjenih. Osim oslobađanja Knina, 7.
gardijska brigada ‘Pume’ zaslužna je i za oslobađanje
Bosanskog Grahova, Drvara, Jajca i Mrkonjić Grada te su došle na
7 km od Banja Luke što je rezultiralo potpisivanjem Daytonskog
sporazuma i početak mira. Sudjelovanjem u operacijama ‘Skok 1-‘,
‘Skok -2’, ‘Ljeto 95’, ‘Oluja’, ‘Maestral’, ‘Južni potez’, Pume
su oslobodile 748 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija.
23.12.1989. U gledalištu Narodnog kazališta August Cesarec
održala se premijerna izvedba dječjeg mjuzikla ‘Ribar Palunko i
njegova žena’, rađenog prema bajci Ivane Brlić – Mažuranić.
Redateljica predstave bila je Zvjezdana Ladika, a skladatelj
glazbe Ladislav Tulač. U dječjem mjuziklu osim glumaca
varaždinskog kazališta sudjelovale su i učenice SC Gabrijel Santo
i Tekstilnog školskog centra.
Prosinac 1994.
Prijatelji prirode IV. osnovne škole Varaždin pred Božić su u
lonce posadili i okitili 23 smreke. Nakon Božića te su smreke
posadili u svom prostranom školskom dvorištu. Šumari, vrtlari i
trgovci reklamirali su sadnju smreka i jela sloganom ‘Okitite pa
poslije posadite.’
Sve do pojave zidnih kalendara – sredinom 20. stoljeća – u
svim varaždinskim građanskim ali i seoskim kuhinjama – na zidu
iznad peći, stola ili pokraj polica, visjele su kuhinjske
krpe – ‘zidnjaci’ – svih veličina na kojima su bili
crteži i ispisani savjeti i poslovice. U tekstovima je
prevladavao blagi humor najčešće povezan uz ljubav i
pripremu hrane. Tako su na tim ‘zidnjacima’ ispisani i
slijedeći – danas zaboravljeni – savjeti : ‘Ako hoćeš kuhat
znati, uči prije suđe prati’, ‘Od ljubavi nismo siti, treba dobro
jesti piti’, ‘Gdje se dobro jelo sprema, tu bolesti mjesta
nema’, ‘Kuharice manje zbori, da ti jelo ne zagori’, ‘Još sam
kuharica mlada, zato ne znam što ću kuhat sada’.