I dok su saborski umorni, preumorni zastupnici nakon naporne tri i pol sjednice i nekoliko jeftinih kavica u saborskoj kantini već na zasluženim praznicima i to mjesec dana, neumorni i čili učitelji trčkaraju školama, trpe uobičajeni predblagdanski neposluh učenika, sređuju svoje hrpetine administracije i papirologije s vječnim i neizbrisivim upitnikom iznad glave: ‘Kome to treba?’, odrađuju inventure ‘silnog’ školskog inventara i čekaju (čitaj: čeznu) da bar nekoliko dana odspavaju.
Da! Naravno da prosvjetari neće, kao saborski zastupnici, biti slobodni mjesec dana. Saborski zastupnik ne mora dolaziti u Sabor raditi inventuru sitnog i krupnog inventara (prebrojavati polomljene šestare, razderane geografske karte, brojati stolice i ormare i slično), niti treba dolaziti na kojekakva stručna usavršavanja, ne mora se smrzavati u nezagrijanoj sabornici iz razloga ‘Moraš biti u Saboru jer će inače ljudi reći da ništa ne radiš. Osim toga, nisi na godišnjem.’, nema bespotrebnih sjednica s izmišljenim ‘Must have’ dnevnim redom, i tako dalje. Velika je razlika između prosvjetara i saborskog zastupnika. Pogotovo u plaći.
Učiteljski umor
Vjerojatno dijelu populacije, u čijem je mentalnom sklopu ugrađena fraza ‘učitelji imaju tri mjeseca ferja i rade samo četiri sata dnevno’, ne može doprijeti do svijesti da su učitelji, u ovom dijelu nastavne godine, nakon četiri mjeseca bez ikakvog odmora, ne umorni, nego polumrtvi. Nisu umorni toliko tjelesno koliko mentalno. Svima je, vjerujem, poznata šala o rastresenom profesoru koji pet puta dolazi do ormara i pet puta nema pojma po što je došao, koji ima naočale na glavi, a izbezumljeno ih traži po učionici i slične situacije.
Jedan od najomiljenijih prosvjetarskih portala – Školski portal nakladnika Školska knjiga, koji prosvjetarima redovno donosi pregršt zanimljivih i korisnih članaka i savjeta i koji promovira prosvjetarski mukotrpan posao, nedavno je prenio tekst sa weareteachers.com u kojem se izuzetno vjerodostojno, dakle duhovito, opisuje učiteljski umor.
Kaže se u tekstu da su učitelji ‘jedva preživjeli onu planinu papirologije i roditeljske elektroničke pošte’, ali tekst je prenesen sa stranog portala, a naši učitelji se još hrabro bore i hrvaju s papirima i sa zavišću gledaju uporabu prošlog vremena u rečenici. Naime, autor članka zamolio je na Facebooku kolege prosvjetare da završe rečenicu: ‘Ovog tjedna bio sam toliko umoran da sam _____’. Odgovori su brutalno realni i svakodnevni, vjerno opisuju prosvjetarsku smotanost i genezu te smotanosti.
Što se događa umornim učiteljima
Nema smisla sad prepričavati sve što piše u tom predobrom članku na školskom portalu. Dozvolit ću si nekoliko copy/paste udarnih rečenica.
Ukoliko će kojem kolegi biti poznata situacija, slobodno stavi kvačicu pokraj nje (osobno sam se prepoznala u 70 posto situacija).
Prosvjetari su, dakle, izjavili:
– Tražila svoj mobitel posvuda i paničarila, a u isto sam vrijeme razgovarala s nekim na njemu – Karen B.
– Na ploču napisala 2015. kao datum. Učenici su zabrinuto buljili u mene – Brianna G.
– Nisam se mogla sjetiti vlastitog imena kad sam se susrela s učenikom i njegovom majkom – Nikolette B.
– Ponijela sam daljinski upravljač od svoje pametne ploče sa sobom kući i pokušala njime otvoriti vrata garaže – Mackenzie P.
– Učeniku su ispali ključevi iz ruke, a ja sam rekla ‘Nazdravlje!’ – Brittany L.
– Oprala sam zube kremom za reumu – Ashley R.
– Počela sam točiti kavu u ukrasni svijećnjak – Heather B.
– Plakala nad prolivenom vodom – Diane
– Slučajno sam zgrabila ljepljivi štapić iz ladice i namazala usne misleći da u ruci držim labelo – Kaitlin P.
– Jednom sam popila lijek namijenjen mojoj mački, a njoj sam umalo dala da popije aspirin – Connie H.
– Otišla sam sa suprugom u supermarket, gdje smo zatim podijelili popis za kupnju na dva dijela. Zatim sam kupila stvari sa svog dijela popisa i odvezla se kući, a supruga ostavila zbunjenoga u dućanu.’ – Yasmin M.
Zahvaljujem Školskom portalu na ovom tekstu, nadam se da će i druge nasmijati. A vašoj se omiljenoj kolumnistici od umora dogodilo to da je roditelje koji su dolazili na roditeljski sastanak u 5 popodne pozdravljala s ‘dobro jutro’.
Zimski praznici
Kako je današnja kolumna sva nekako u znaku Školske knjige, prenijet ću i rečenice s posterčića koji prati udžbenik hrvatskog jezika Snaga riječi tog izdavača što su to ‘Učiteljski zimski luksuzi’. To su: ‘Popiti kavu na miru prije nego što se ohladi.’ (kreneš popiti gutljaj – netko te treba i tako dok ti kava nije već potpuno hladna), ‘Čitati knjigu koja nije namijenjena djeci.’ (da, to spada u kategoriju prosvjetarskih luksuza, jer tijekom nastavne godine ili čitaš dječju literaturu ili stručne knjige, a um ti vapi za dobrim krimićem), ‘Otići na toalet bez odgađanja.’ (opće je poznato da učitelji imaju najizdržljivije mjehure), ‘Prespavati prvi sat.’ (razbuđivanje bez dječje galame – neprocjenjivo), ‘Nema zvuka budilice ni školskog zvona.’ (nakon četiri mjeseca rada bez stanke, načetih živaca, prosvjetari skaču k’o opareni na zvuk zvona bilo koje vrste), ‘Šutjeti veći dio dana.’ (što reći, a ne zavapiti), ‘Tišina, prekrasna TIŠINA.’ (svaki komentar je suvišan)
Tako. A sad odbrojavanje do tišine.
Sretne blagdane, mir i dobro želim svojim čitateljima. Čitamo se nakon Božića.
